Nama Hrvatima je ipak nekako najvažnije da susjedu crkne krava. Ako nama ne ide, ako smo bez posla, ako nas dave omče iz rezanaca nedjeljne juhe, ako je Atalanta popušila kod Napolija i propao nam listić kladionice, ako nam dijete palo dva razreda osnovne, ako nam kakav klipan ogrebao auto i utekao bez da zakači cedulju za brisače, što ima veze, samo pogledaš prema susjedu, i ako je njemu još gore nego tebi, onda veslo poskočiš na mjestu, staviš prst u uho i pjevaš borbene.
Nema Hrvata koji u mikrofon nije guknuo barem dvije pametne
Naime, ima u ovoj mojoj dobroj, maloj zemlji i ljudi koji su pošteno zaradili neke pare. Ne bi čovjek vjerovao, rijetki su takvi, ali ima ih, poznajem ih barem desetak. Imali su znanje, energiju, ideje i muda, zasukali su rukave, pošteno odradili posao i uzeli lovu. Nitko im nije pogodovao, nije ih milovala ujna iz porezne uprave, nije im strikan javljao iznose najnižih ponuda na javnim nabavama u gradskom poglavarstvu, sve su fino i pošteno zaradili, i sada ih treba što ono? A da, treba ih mrziti.
Većina mojih Hrvata teško podnosi činjenicu da netko ima novca, da mu dobro ide, pa makar je taj novac potegao, ne bi čovjek vjerovao, sasvim pošteno.
Žilav smo mi narod, preživjet ćemo mi, barem još ovo ljeto
Glavnina mojih Hrvata od misli zatrovanih željom za ukazanjem crknute krave ne razumije da crknuta krava znači da će i njima samima biti gore ako siroto susjedovo govedo prdne u rosu. Naime, ako susjedu koji je u vlastitom stanu pokrenuo IT kompaniju i maznuo milijune bude išlo dobro, onda će čitavom kvartu ići dobro. Češće će ići kod lokalnog brice i ostavljati mu bolje napojnice. Češće se udariti rundu u kvartovskom bircuzu, u obližnjem salonu će kupiti bolji automobil, pa će bolje krenuti i dileru automobila koji živi dvije zgrade daleko. Ako njemu ide dobro, i njegova supruga će češće na frizuru, češće kod kvartovske šnajderice koja prekraja robu za punašne gospođe. Čitav će kvart živnuti, svima će biti bolje.
Da ne pričamo o onom presuhlom koritu koje se zove državni proračun, u koji će se sliti više PDV-a, više doprinosa i više poreza na dobit.
Svima će biti bolje, ali većini mojih Hrvata za to puca prsluk. To je računica na duge staze. Onako na kratke, računa se samo to da mu ta brzorastuća IT kompanija ekspresno ode na kvasinu, samo da mu, molim te dragi Bože, krava crkne još večeras, ako je ikako moguće.
I po tome smo, ljudi moji dragi, postali zapad, jer u zapadnom je svijetu takvo razmišljanje sasvim normalno i prihvatljivo. Iako smo s oba stopala zaglavili u tranzicijskom balkanskom blatu, nekako je sam vrh nožnog palca prevalio onu granicu prema zapadu, i mi smo sada tu, snujući svoje snove o crknutim kravama.
I nema veze što je Atalanta popušila od Napolija, što je dijete palo dva razreda osnovne, nema veze što tonemo, neka tonemo svi skupa.
A onaj koji ima, pa makar i pošteno zaradio, neka crkne, duplog mi fiksa na kladionici!
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
Imaju vremena za žalbu
Sporna kava
suze radosnice
