Nas Hrvata ima oko četiri i pol milje, i čini mi se da smo se svi lagano izredali na televiziji. Ako još nismo, onda sigurno hoćemo u nekoliko sljedećih godina, garant. Ljudi, pa svi smo mi, u mojoj dobroj maloj Hrvatskoj, odreda zvijezde, svi smo barem jednom osvanuli u prime timeu.
Pročitajte i ovo
A gdje to?
A gdje nismo?
Žilav smo mi narod, preživjet ćemo mi, barem još ovo ljeto
Najprije u onim sučeljavanjima u predizbornim kampanjama. Svaki tulipan koji je platio sto kuna i učlanio se u Stranku kopanja nosa dobiva svojih urednih pet minuta govorancije na nacionalnim televizijama.
Pa onda one nasumične ankete građana koji nedužno koračaju ulicom ili tržnicom, mikrofon pod bradu i pitanje – što mislite o skorašnjem porezu na nekretnine? A što će misliti, crnog mu Linića, misliš da će likovati od sreće?
Pa onda imamo sudjelovanje u kvizovima, gdje se prijavljuju svakakvi likovi, od vrsnih erudita, sve do luđaka iz lokalnih kvartovskih bircuza koji se provuku kroz selekcijsko sito kvalifikacijskog žirija.
Pa onda statiranje u emisijama koje se najavljuju kao zabavne, kao talk show-ovi, a zapravo su sve samo ne zabavne – evo babe Milke, drijema tamo otraga, u šestom redu – zadivljeno plješće ručicama njena unuka, tri tjedna kasnije, kada se emisija zavrti na nacionalnom TV programu.
Iz Karabatić situacije bih se još nekako i izvukao
Pa onda mangupi koji s leđa prilaze javljajućem reporteru i grudaju ga, dok se on smrzava ispred Banskih dvora, ili sličnog mjesta nesreće. I mangupi su osvanuli na TV vijestima.
Onda imamo direktan prijenos hokeja, Medveščak nakon druge trećine vodi protiv Ludozbogocajnožderovcaja iz Žbugodorovcakatabajna, i kamera u totalnu vata klipana koji je kleknuo ispred svoje drage s isukanim prstenom i prosi je, pa da se više prestanu seksati u grijehu i da konačno to ozakone. I oni su bili na telki, vidjelo barem pola milje ljudi.
Kada čovjek to tako pogleda, svi smo bili na televiziji, života mi, nas se četiri i po milje izredalo u nacionalnom programu, nema tko nije osvanuo na ekranu, nema tko u mikrofon nije guknuo barem dvije pametne.
Pa mi smo skroz zanimljiva nacija, svi smo televizični, kamera nas sve mazi.
Jedini je problem u tome što svaki puta kada pokreću neki novi TV Show, u prvoj emisiji pozovu Severinu, koja garant diže gledanost, pa taman da sjedne u studio i pola sata šuti.
A nakon toga više nemaju koga zvati. Jer koga god pozovu da priča, gledatelji će zaspati od muke.
Znala je to baba Milka, iz iskustva. Zato se i sakrila otraga, u šestom redu.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
