Reporterka Dnevnika Nove TV Ana Vela razgovarala je s Mikkom Hyppönenom, stručnjakom s više od tri desetljeća iskustva u kibernetičkom kriminalu, kojeg je pitala i o svakodnevnim dojavama o bombama.
Tko bi mogao biti krivac za dojave o bombama?
Vrlo je lako ostati anoniman online, što otvara vrata onima loših namjera. Vrlo je lako nazvati, poslati e-mail ili putem WhatsAppa poslati prijetnje o bombi. Takvim individualcima je teško ući u trag pa ne znamo jesu li u pitanju djeca iz škole koja zbijaju podvale ili neki autsajder koji nastoji izazvati kaos na višoj razini.
Kako uhvatiti krivca?
Teško se braniti ako napadač ne napravi pogrešku, ali ipak ih ponekad rade. Ponekad se 'poskliznu', ne koriste tehnologije koje bi ih zaštitile i pokažu svoju adresu ili nešto drugo na temelju čega im uđemo u trag. Ali nužno je da napadač, odnosno kriminalac, napravi pogrešku.
Jeste li se susretali s ovakvim slučajevima?
Susreli smo se s ovakvim problemima u različitim dijelovima svijeta. Gdje postoji anonimnost, ljudi je zloupotrebljavaju.
Koliko smo zapravo sigurni na internetu?
Ovdje, u stvarnom svijetu, kada se počini kriminalno djelo, zakonska tijela istražuju, hvataju kriminalce, sude im i šalju ih u zatvor. U online svijetu nema granica. Trebamo bolju suradnju između tijela različitih država ako želimo smanjiti online kriminal.
Kroz koji uređaj u domaćinstvu smo najugroženiji?
Najtipičnija stvar u vašem domu koju se hakira je vaš kućni ruter. To je predmet koji povezuje vaš dom s internetom. U nekim slučajevima to je vaš uređaj, u mnogim vam ga daje operater. Trebali biste ruter promijeniti svakih pet godina, najviše deset, jer postaju stari, ne mogu podržavati i primati nove operativne sustave i sigurnosne nadogradnje. Ja smo tvorac Hyppönenovog zakona koji kaže 'ako je pametno, onda je i ranjivo'. To je primjenjivo na sve, uključujući pametne satove, pa upravo zbog toga nosim 25 godina star sat.
