Na prvi pogled jasno je da se spomenuti gradovi mogu svrstati u dvije kategorije – one koji su napisani onako kako je u izvornom jeziku (München i Bruxelles) i one koji su na neki način prilagođeni našem jeziku (Beč i Pariz). Potonja su skupina egzonimi – nazivi mjesta koji su drukčiji od onih u mjestu ili zemlji kojoj pripadaju. Francuski Paris prilagodili smo izgovorom u Pariz, Beč se potpuno razlikuje od izvornog naziva Wien, Zaporižja je samo transliterirano s ćirilice na latinicu, a prema transkripcijskim pravilima imena iz jezika koji se ne služe latinicom bila bi npr. Bejrut, Hirošima i Seul.
Wien, Dunaj i Beč – jedan grad, više imena
Po upotrebi egzonima nismo posebni, ni u drugim jezicima nije neobično vidjeti prilagođena zemljopisna imena. Talijani naš glavni grad zovu Zagabria, a Paris im je Parigi. Za talijansku metropolu mi ćemo reći Rim, Šveđani Rom, dok je izvorni naziv Roma. U francuskom je London Londres, a Wien susjedi Slovenci zovu Dunaj.
"IRANSKA PZO NE POSTOJI"
Vojni analitičar o "Epskom bijesu": Iran povukao potez koji vodi u totalnu eskalaciju, u igru ušla i velika sila!
Što se dosad zna?
Brojke i količina oružja su zastrašujući: Evo što se prvog dana koristilo u napadu na Iran i odmazdi Irana
napad amerike i izraela na iran
Užas na ulicama: "Prestrašeni smo, užasnuti. Djeca mi se tresu, nemamo kamo otići, ovdje ćemo umrijeti"
Ne moramo ići puno dalje od Slovenije da bismo vidjeli kako nastaju egzonimi, ali zato bismo trebali zaviriti u prošlost. Primjerice, u hrvatskom jeziku nije bilo praktično pisati i govoriti Österreich jer niti imamo slovo s prijeglasom u abecedi niti u našem fonološkom sustavu postoji takav glas. Jednostavnije je bilo prilagoditi riječ i tako danas imamo naziv Austrija. Isto vrijedi i za glavni grad te države – onaj tko ne zna kako se na njemačkom čita Wien možda će izgovoriti /vien/. No otkud pak naziv Beč?
Lektorski dnevnik
(Foto:
DNEVNIK.hr)
Ime smo zapravo preuzeli iz mađarskog jezika (Bécs), a znamo da smo s Austrijancima i Mađarima godinama bili u istoj državi. Osim povijesnih, zemljopisnih i kulturnih razloga valja spomenuti i dugu tradiciju prilagodbe zemljopisnih imena u nas, pa tako osim Beča imamo Bukurešt, Kijev, Peking, Ženevu i dr. Danas je pak situacija drukčija – mnogi se prilagođeni likovi smatraju zastarjelima, a sve su češća imena u izvornom obliku (pr. New York, Edinburgh, München, Sydney).
Standardizacija imena u hrvatskom nije potpuno provedena, a ta neujednačenost u bilježenju nije samo jezični problem. Pojavljuju se različiti oblici u školskim udžbenicima, znanstvenim tekstovima i medijima, a posebno je problematično pri izradi zemljopisnih karata jer je potrebno odabrati jedno rješenje. Kako bi se olakšali međudržavni odnosi i platni promet, izrađen je popis hrvatskih službenih imena država i ovisnih područja, stoga bar u tome ne bi trebalo biti dilema.
Luxembourg ili Luksemburg?
Što je pravilno – Luxembourg ili Luksemburg? Upitate li to kroatista, reći će vam da je pravilno oboje, ali… nije svejedno kad ćete što napisati! Luksemburg je država, a njezin je glavni grad Luxembourg.
I nije to jedini slučaj u kojem se gradovi i države jednako zovu, a različito pišu. Monaco je glavni grad Monaka, Singapore je u državi Singapuru, a metropola Meksika je Mexico (odnosno Ciudad de Mexico). Kao što je vidljivo iz primjera, nazivi država prilagođeni su hrvatskom jezičnom sustavu, dok gradove pišemo u izvornom obliku.
U slučaju Tunisa, Paname i San Marina jednako pišemo gradove i države, a moguće poteškoće razrješava kontekst.
Nađete li se pak nekad u nedoumici pri pisanju zemljopisnih naziva, problem bi vam mogla razriješiti internetska stranica Hrvatski egzonimi.
Pročitajte i ovo
LEKTORSKI DNEVNIK
Od Malog Pariza i Ivanova Polja do Rive i Grada Heroja: Prošećimo se Hrvatskom i ponovimo pravopis
Pročitajte i ovo
Bitno je znati geografiju
Znamo da nikad niste bili na Tajlandu