Mediji su prozor u svijet koji samo trebamo naučiti pravilno otvarati

Riječ je o projektu Agencije za elektroničke medije i UNICEF-a kojeg podržava Nova TV, namijenjenom informiranju i edukaciji roditelja, dječjih skrbnika i učitelja o medijskoj pismenosti.

Pročitajte i ovo Osvojena Večernjakova ruža Vrijedno priznanje za Dnevnik Nove TV: "Srce nam je veliko kao kuća. Ovo je velika čast, beskrajno hvala našim gledateljima" rast veći od sto posto Portal za borbu protiv lažnih vijesti imao rekordan broj posjetitelja: "One mogu biti izvor mnogih sukoba"

Kolumnu Petra Pereže s portala Medijska pismenost prenosimo u cijelosti:

“Sve je igra, zar ne? Tata, jel’ da ovo nije prava krv?”, upita me moj mlađi sin gledajući sa mnom posljednji nastavak popularnog filma o njegovom omiljenom superjunaku. “Naravno da nije prava krv, to je samo kečap i to su sve glumci!”, odgovaram ja.

Nakon nekoliko dana, gledamo vijesti o jednom u nizu bombaških napada. Bio sam zgrožen i nešto prokomentirao naglas, kad kaže meni moj dječak: “Tata to su glumci, to nije zapravo!”

Zaštitnički, naravno da sam potvrdio tezu mog Šimuna.

No, jesam li postupio ispravno?

Što je istina, a što je laž? Jesmo li, svatko u sebi, stvorili obrambeni mehanizam da istinu proglašavamo laži i ono, što je možda još i gore, laž proglašavamo istinom?

Vijesti gledamo kao nešto što se događa izvan naše stvarnosti. Surova realnost ponekad nam postaje tako daleka i nestvarna, a politički akteri i kojekakvi likovi koji nam kroje sudbinu zapravo su samo glumci u našim očima. “Oni nisu takvi, samo ih mediji takvima prikazuju!”, često čujem razgovore na ulici. Prave heroje proglašavamo lažnjacima, jer je tako valjda lakše. Tako se osjećamo bolje, besmrtnije, superiornije…

Gdje su nestali kriteriji? Tko nas je tako “zaštitnički” (kao ja mog Šimuna na početku priče) naučio da ne koristimo mozak, srce ili neki treći organ koji bi nam rekao što je stvarnost, a što naš balon ili oblak u kojem živimo? Bez obzira na dob, jer djeci još možemo oprostiti, no, hoće li oni jednog dana oprostiti nama?

Upravo zato kao roditelji moramo sudjelovati u konzumiranju medija s našom djecom te ih naučiti kritički pristupati sadržajima koje nam donose i razlučiti važno od nevažnog. Mediji su nam itekako potrebni – oni su naš prozor u svijet koji samo trebamo naučiti pravilno otvarati. To je ono što želim podučiti i svog Šimuna jer ga neću zauvijek moći štititi od stvarnosti u kojoj se nažalost ne stradava samo u filmovima.