Američki potpredsjednik Mike Pence ovog je tjedna posjetio Crnu Goru, gdje se sastao s predsjednikom Vujanovićem i premijerom Markovićem. Osim toga, Pence je nazočio sastanku zemalja Jadranske povelje – asocijacije koju uz SAD čine Albanija, BiH, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora te promatrači Srbija i Kosovo.
Po dobrom starom običaju, posjeti američkih državnih dužnosnika zemljama istočne i jugoistočne Europe, neovisno o položaju i svrsi posjeta, izazivaju ushit pučanstva i ponos političkog vrha. Kako i ne bi? Elitama ti posjeti pružaju priliku da se malko okoriste američkim stasom i uspjehom. Jer zna se da Amerikanci ne posjećuju bilo koga. Kolektivni Joe sa smiješkom pozdravlja samo dobre dečke. Stoga američka pažnja služi kao dokaz ispravnosti političkog smjera i odluka.
Specifično za naše podneblje, američki posjeti također idu niz dlaku nikad preboljenim čežnjama za vremenima kada su balkanske zemlje imale određenu ulogu u odnosima velikih. Ta zastarjela verzija geopolitike danas se manifestira kao hipertrofirani osjećaj vlastitog značaja. Svatko je uvjeren da upravo njegova zemlja nosi teško breme regionalne sigurnosti i štiti svijet od ciničnih sila koje žele zavladati ovim krajevima.
U tom duhu, crnogorski mediji su s blagdanskim uzbuđenjem dugo izvještavali o temi koju vole svi južni Slaveni kada se radi o slavnima i bogatima: sigurnosti, količini snajpera, zvukovima helikoptera i opsadnom stanju. Pence je sigurno postigao audiovizualni učinak. No, kakav je politički smisao?
Patetični Penceov govor
Crna Gora i Jadranska povelja bili su u svakom smislu zadnja rupa na svirali. Penceova turneja počela je drugdje. Osnovna odredišta bila su Estonija (plus baltičke zemlje) te Gruzija. Tih je dana Gruzija započela vojne vježbe sa snagama NATO-a, dok baltičke zemlje strahuju od zajedničke vojne vježbe Rusije i Bjelorusije, koja će krenuti početkom rujna. Pence je dotičnim zemljama dostavio poruku razumijevanja i podrške te uputio oštru kritiku Moskvi. Ipak, kao najnovija članica Sjevernoatlantskog saveza, Crna Gora je po načelu diplomatske i osnovne ljudske pristojnosti trebala biti prva zemlja na popisu.
Bez obzira na svu patetiku govora koji je prigodom sastanka održao, Pence je svojim dolaskom jasno pokazao u kojem grmu leže američki prioriteti i koliko Bijela Kuća drži do ovdašnjih vizija o bogomdanom geopolitičkom značaju. Nakon što je na sastanku NATO-a u svibnju poput nestrpljivog konzumenta Bandićevog maksimirskog graha grubo odgurnuo crnogorskog predsjednika, Donald Trump ne samo da nije ponudio ispriku već nije primio premijera Markovića kada je ovaj posjetio Bijelu kuću u povodu službenog pridruživanja NATO-u. Markovića je tada primio Pence, koji i ovaj puta solira bez Trumpa.
Spomenuti govor sadrži zanimljive poruke. Pence je prisutnima izjavio da "Amerika na prvom mjestu ne znači Amerika bez saveznika" (America First doesn't mean America Alone) - veze s Europom jačaju i posjet Poljskoj potvrđuje privrženost uzajamnoj podršci i sigurnosti. No, Pence nazočnima nije pojasnio širi kontekst.
Nikome se više ne da zamarati našim herbarijem ugroženog bilja
Lijepa fraza ustvari je naslov pomalo sablasnog programskog članka (objavljenom u Wall Street Journalu) Trumpovih savjetnika za sigurnost i ekonomiju McMastera i Cohna, koji nimalo ne ulijeva povjerenje u budućnost odnosa sa SAD-om. Članak daje primat američkoj ekonomskoj dominaciji i odlučnoj promociji nacionalnih interesa. Europu se indirektno optužuje za trgovinsku neravnotežu te se navodi da će u svim pitanjima Amerika odsada primjenjivati princip "oko za oko". Najfascinantnije od svega je što autori u suštini predstavljaju SAD kao globalnu Cosu Nostru: naši interesi su naši interesi i branit ćemo ih. Tko im se suprotstavi dobit će batina. Ako dijelite naše interese, možemo surađivati. Tko plati, ima našu podršku. Tražimo puno, ali zauzvrat ćemo biti neprijatelj vašim neprijateljima.
I ono najzanimljivije, nastup Pencea daje naslutiti da SAD kani tretirati zemlje regije kao jednu cjelinu. Poruka je bila jasna: svi ste vi divni, jako slobodni i natprosječno nadareni, ali morate riješiti povijesne razmirice i pod našim krilom udružiti snage. Prisjetimo se - relativno nedavno Hrvatsku je potresla priča o navodnom mračnom dogovoru Njemačke i Turske o podijeli BiH. Na to se nadovezala teorija o "Diavoli Merkel" koja kroz inicijativu gospodarske suradnje balkanskih zemalja promovira novu "mini-Jugoslaviju", uz podršku drugih sablasti nečistog trijumvirata - Putina i Erdogana. Takva blasfemija je uvjerila Pantovčak i predsjednicu da je ispravno zajedno s drugim zemljama istočne Europe koje stenju pod njemačkom čizmom tražiti spas u SAD-u i Trumpu. No, umjesto sortiranja žita od kukolja i dobrih od nepoželjnih, Pence je na svoj način neumoljivo "zaokružio" zapadni Balkan.
To nas ne treba čuditi jer je stvar vrlo jednostavna. Nikome, apsolutno nikome se više ne da zamarati našim herbarijem endemskog i ugroženog bilja. Nesposobne političke elite, rentijersko parazitiranje, oportunizam, svađe oko svakog stoga sijena, povijesna šizofrenija, etnička i religiozna netrpeljivost i slab položaj obrazovanja i znanosti zajedno čine glavnu srednje i dugoročnu prijetnju ovom području. Problem je unutarnje, ne vanjske prirode. Političko upravljanje takvom grupom zemalja iziskuje previše sredstava i napora da bi bilo profitabilno. Ekonomsko grupiranje zemalja regije pod blagoslovom EU-a i Njemačke pokrenuto je s ciljem jačanja gospodarskih veza i izgradnje infrastrukture, s nadom da će zemlje preuzeti odgovornost za svoje postupke. Na taj način EU želi smanjiti rizik od mogućih mini-Grčki i novih članova-sisavaca.
"Dođoh, pohvalih, prodah"
I SAD koristi grupiranje u svoje svrhe. Budući da Trumpov šarm i odlučnost nisu zadivili velike europske sile, Bijela kuća je odlučila okrenuti se prema onima koji cijene eksplozije riječi i bujice emocija. Istočna i jugoistočna Europa pružaju usporedivo zahvalniju publiku. U Poljskoj, Trump je promovirao prodaju raketnog sustava Patriot koji bi trebao koštati 8 milijardi dolara. U Estoniji, koju je Pence posjetio prije Crne Gore, SAD također razmišlja o instalaciji sustava Patriot. U Crnoj Gori, američki potpredsjednik je zemljama zapadnog Balkana obećao da će im pomoći da "smanje ovisnost o sovjetskom i ruskom naoružanju". Cijena? Valjda prava sitnica. Neslužbeni slogan Trumpove administracije "dođoh, pohvalih, prodah" slijedi stare udžbenike o prodajama: posložite klijente u grupe zajedničkih interesa, identificirajte se s njihovim čežnjama, suosjećajte s njihovim strahovima. Zato SAD obraća pažnju na istočnoeuropske međudržavne klubove i klubiće, i ne treba nas čuditi što je protivno svakoj logici Pence izjavio da "Crna Gora ima vodeću ulogu u obrani stabilnosti i sigurnosti regije".
U vrijeme velikog razvoja telekomunikacijskih i vojnih tehnologija ta dioba u svrhu postizanja cilja - pogotovo u razvijenom svijetu - ne samo da je zastarjela već je i kontraproduktivna. Vidimo kako i SAD i EU koriste politički okvir koji možemo nazvati "skupi pa vladaj". Kao nekoć mladi SSSR, trenutna američka administracija pokušava unutar razvijenog svijeta pronaći grupe koje nisu zadovoljne vrijednostima i idejama svog okruženja te profitirati od njihovog svojevrsnog disidentstva. U novom svijetu geopolitika gubi na važnosti, stoga je podupiranje vjere u njenu neizbježnost, geografsku sudbinu vertikala i horizontala te gotovo svemoguće neprijatelje vrlo bitna stvar.
Što se nas tiče - ako je na oronulo kvartovsko igralište odjednom svratio Neymar, ono će i dalje biti oronulo, a nogomet amaterski. No igralište će dobiti lokalni značaj, a priča će se prenositi s koljena na koljeno. I zapravo nije bitno koji Pence je posjetio Crnu Goru – threepence, fivepence ili sixpence. Svejedno je none the richer.
'Dr.sc. Branimir Vidmarović, stručnjak iz područja međunarodnih odnosa i kineske vanjske politike. Rođen je 1983. godine u Zagrebu; diplomu i doktorat stekao je na Moskovskom državnom fakultetu za međunarodno odnose.Član je ekspertne skupine Instituta za europske i globalizacijske studije a u slobodno vrijeme besplatno predaje kolegij o povijesti Kineske vanjske politike.'
'Stavovi i mišljenja autora kolumne osobni su i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala DNEVNIK.hr.'
