"Kako vas nije sram govoriti da na terenu jedemo bolje nego kući, mesni narezak mi izlazi na nos"

Nakon što je predsjednik Vatrogasne zajednice šibensko-kninske Zoran Smolić kazao kako je siguran dagasitelji na terenu dobivaju kvalitetnu i raznovrsnu hranu, na Facebooku se oglasio Šime Ševerdija, dobrovoljni vatrogasac DVD-a Zaton te oštro kritizirao njegovu izjavu.

Pročitajte i ovo U Karachiju FOTO/VIDEO Požar u trgovačkom centru: Poginulo 11 osoba, više od 60 nestalih Na udaru kritika Novi problemi zbog Trumpa: "Sezona požara je u punom jeku, a vatrogasci čiste zahode u kampovima i kose travnjake"

tri vijesti o kojima se priča JAVLJA POLICIJA Tragedija u Slavoniji: Jedna osoba poginula na farmi Užas u Berlinu Tragedija u dječjem vrtiću: Vrata pritisnula mališana i ubila ga Nastale strašne bujice Nevrijeme u europskoj zemlji uzrokovalo biblijsku katastrofu: Bujica nosila automobile, ima i mrtvih

"Ako kažem da su jučer imali pečenu prasetinu i piletinu s grila, valjda ni kući nije bolji ručak", kazao je Smolić za portal Sibenik.in na što mu je vatrogasac odgovorio kako ga  "može biti sram govoriti kako je bolja hrana na požaru nego u njihovim kućama jer mu Gavrilovićev mesni narezak izlazi na nos"

Njegovu objavu na Facebooku prenosimo u cijelosti:

Poštovani predsjedniče Vatrogasne zajednice Šibensko – kninske županije, gospodine Zorane Smoliću, ovim Vam putem želim reći da je Vaša izjava tužna i sramotna.

Objasnite mi molim Vas tko to radi doručak, ručak, užinu i večeru za nas vatrogasce koji smo danonoćno na terenu? Gdje je jučer bio ručak kad je gorilo u zaleđu Vodica (predio Leć) i kad smo moji kolege i ja proveli gotovo 9 sati na terenu? Koliko se spremilo obroka za 120 intervencija koje je upisala moja interventna grupa (nisu svih 120 bili preko 6 sati, ali ih je bilo sigurno 50 takvih). Doručak, ručak, užina i večera su se djelili SAMO u ovim egzodusima, odnosno u ovim požarima na koje su dolazili ministri, vojska, novinari. To je svega 2-3 % ukupnih intervencija. Može Vas sram biti govoriti kako je bolja hrana na požaru nego u našim kućama jer mi Gavrilovićev mesni narezak izlazi na nos. A za dobiti i takav obrok moramo provesti i do 8 – 10 sati, te prijeći više kilometara sa 25 kilograma na leđima.

Tako čađavi i umorni, nerjetko i gladni, po dolasku kući moramo čitati ove Vaše izjave, koje ste Vi ničim izazvani dali u novine.
Gospodine Smoliću, ne poznajem Vas, ali Vas zbog položaja u društvu cijenim i poštujem. Očekujem od Vas da i Vi cijenite nas, male ljude, koji za 3600 kuna (koji nam ovaj mjesec kasne već 13. dan) riskiraju svoje živote. Posljednje što nam treba su takve izjave.

P.S. Vidio sam Vas nekoliko puta i to samo na godišnjoj skupštini DVD – a koja se održava u siječnju. Bilo bi lijepo kad bi nas posjetili i u ovim napornim danima. Možete i praznih ruku. Na kavu.
Lijepi pozdrav.

Šime Ševerdija, dobrovoljni vatrogasac DVD-a Zaton, redovni student