Hrvatska je zadnjih mjeseci, kako se čini, postala "metom" geopolitičkih i ekonomskih interesa velikih sila: Kinezi bi trebali graditi Pelješki most, ruski Sberbank ponovno postaje važan faktor u rješavanju krize s Agrokorom, a nedavna zbivanja ukazuju i na nemale interese SAD-a u hrvatskoj nabavci vojnih zrakoplova, točnije izraelskih F-16.
Pročitajte i ovo
Budući da je riječ o zemljama koje su u međusobno zategnutim političkim odnosima, postavlja se pitanje kako bi se Hrvatska trebala i mogla postaviti te što bi taj sukob interesa velikih sila mogao značiti za nas, posebno s obzirom na nedavne diplomatske poteze prema Rusiji. Naime, Hrvatska se pridružila zemljama koje objavile da će prognati ruske diplomate zbog afere Skripal, u kojoj su bivši ruski špijun Sergej Skripal i njegova kći Julija 4. ožujka u Salisburyju otrovani neurotoksičnim agensom tipa razvijenog u Rusiji.
O toj smo temi razgovarali s dvojicom eminentnih stručnjaka - Branimirom Vidmarovićem, političkim analitičarom i stručnjakom za međunarodne odnose, te Lukom Brkićem, ekonomskim analitičarom i redovnim profesorom na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.
Povlačenje jednog diplomata u akciji solidarnosti s EU-om i Velikom Britanijom ne bi trebalo imati za nas značajne posljedice, osim ako Kremlj ne odluči doista krenuti u propagandnu i političku destrukciju postojeće ravnoteže u BiH.
"Borbeni zrakoplovi su tehničko pitanje. Mislim da ih ne treba politizirati. Naravno, državama koje proizvode i prodaju naoružanje u interesu je da kupac odabere njihovu opciju, to je standardni biznis. I švedski i izraelski zrakoplovi su dobri. Za nas je ključno da odgovaraju NATO standardima i da se lako održavaju. Sjećamo se noćnih mora sa servisiranjem postojećeg naoružanja. Dakle, pitanje je cijene, opcija, održavanja, opremanja, renovacije i naoružanja, u kojoj Hrvatska mora odabrati ono što je najpogodnije za naš proračun, mogućnosti i potrebe", poručio je Vidmarović.
Dodao je potom i kako je Pelješki most prva manifestacija kineskog poduhvata Pojas i put, prva prava velika državna infrastrukturna investicija. No većim je dijelom financira EU. "Europa strahuje da će Kina svojim poslovnim praksama udaljiti članice i kandidate od europskih normi i da će svojom podrškom režimima koji naginju autoritarizmu raskoliti EU i otežati proširenje Unije. Tu je dio većeg europsko-kineskog problema koji obuhvaća nejednakost investicijskih uvjeta za europske kompanije u Kini, poslovne prakse, sigurnosna pitanja u Istočnoj Aziji te ljudska prava.
No Pelješki most može biti dobar model suradnje između europskog kapitala i kineske infrastrukture. Za razliku od standardnog kineskog načina poslovanja, u kojem i novac, i tehnika, i radnici proizlaze iz Kine, Europa je ovaj put preuzela inicijativu na sebe. Taj potez Bruxellesa samo je korak uvjetovan gore navedenim strahovima. Što se tiče silnih žalbi koje su pristizale na račun kineske ponude, radi se o konzultantima koji su partnerima obećali sigurnu pobjedu, a sada se nevoljko rastaju s milijunima koje su već bili spremni staviti u džep."
Što se tiče Sberbanka i njegove buduće uloge u Agrokoru, po istoj je logici veliki dio trgovinskog sektora SAD-a u rukama Kine, jer je ona njegov najveći vjerovnik.
Vidmarović je naglasio kako se u Hrvatskoj ne isprepliću nikakvi posebni interesi "već smo mi mala zemlja u kojoj je bilo kakva strana inicijativa ili komunikacija puno lakše uočljiva, dok nam je reakcija paranoična i emotivna. Mi nemamo nikakvu težinu i jačinu da se probijamo kroz sukobe velikih, ali možemo, uz pravilnu politiku, uloviti dobre valove. Ponajprije u energetici, gdje je sukob Washingtona i Moskve za nas fantastična prilika da proširimo dobavljače i da uobličimo i LNG i klasični plin.
Nova situacija s Rusijom ne bi trebala imati posebnog utjecaja na nas. Opet, mi smo premali za velike korake, ali i za velike posljedice. Možda je u tome naša sreća. S Rusijom nemamo nekakvu basnoslovnu robnu razmjenu. Nemamo ni nekakvu odličnu znanstveno-tehničku suradnju. Malo kulture i turizam. Turizam bi mogao stradati, ali ne katastrofalno. Dakle, povlačenje jednog diplomata u akciji solidarnosti s EU-om i Velikom Britanijom ne bi trebalo imati za nas značajne posljedice, osim ako Kremlj ne odluči doista krenuti u propagandnu i političku destrukciju postojeće ravnoteže u BiH - to sada nije naodmet, mada ne daje Kremlju nikakve logičke, opipljive pogodnosti osim moralne zadovoljštine".
Što se tiče situacije s Agrokorom, Vidmarović ističe kako ni tu ne bi trebalo biti većih promjena jer Sberbanku treba novac. "To je banka koja će se teško odreći standardne poslovne prakse u korist ideoloških bitaka. Druga je stvar VTB, ona je dio Putinova kruga. Ali opet, ne postoje pravni i legalni mehanizmi kojima bi Rusija s tom milijardom duga mogla razoriti Hrvatsku i Banske dvore. Tu su svi u klinču, bez pomaka."
Da paradoks bude veći, Europskoj uniji, poglavito najvećim zemljama Unije, puno su važniji vanjskotrgovinski odnosi s Rusijom nego sa SAD-om.
Luka Brkić ističe pak da je "interes, interes i samo interes, koji je prije svega određen i motiviran, naravno, ekonomski, taj koji kroji politiku. I onda ćete vidjeti što znači sloboda kretanja kapitala. Na ovom se području u tom smislu ne događa ništa novoga, mi smo bili na ovaj način premreženi i prije, u vrijeme bivše Jugoslavije, to je naprosto takvo područje - jugoistočna Europa, Balkan, zapadni Balkan, kako ga već tko imenuje. Ono je uvijek bilo prekriveno interesima i jednih, i drugih, i trećih, bez obzira na to jesu li bili obojeni idejom demokracije ili su bili klasno obojeni, u smislu svjetske revolucije, radničke klase, komunizma ili nečeg drugoga. Oni su uvijek bili interesno motivirani i pokušavali pronaći svoje pozicije kako bi iskorištavali resurse. To je tako od pamtivijeka pa do današnjeg dana.
Što se tiče Sberbanka i njegove buduće uloge u Agrokoru, po istoj je logici veliki dio trgovinskog sektora SAD-a u rukama Kine, jer je ona njegov najveći vjerovnik. Mi smo dio jedinstvenoga tržišta unutar EU-a, članica smo NATO saveza... Iz toga konteksta također se mogu izvući neki zaključci. Zapitajmo se - dolazi li ruski kapital u Hrvatsku zbog interesa RH ili Rusije? Jednako tako, dolazi li američki kapital zbog interesa SAD-a ili Hrvatske?
Danas je novo to što se zaoštravaju odnosi, posebno kad se gleda unatrag 15-ak godina, i to na relaciji EU - Rusija, SAD - Kina, kao i EU - SAD. U tom smislu stvari se usložnjavaju, pa se tako i ovo područje nešto više 'trese', dolazi do pojačanih političkih djelatnosti, možda i nervoze, ishitrenosti, jer se ta globalna igra počela malo preslagivati zbog novih poteza američke administracije. To je najjača zemlja svijeta i ne možete ostati ravnodušni spram toga.
Nadajmo se da će, kada se sve smiri, hrvatska diplomacija biti kvalitetnija i vanjskopolitički mehanizmi puno profesionalniji i dorasli novim uvjetima i novim zadacima.
U toj borbi imate i pozivanja na prioritete, savezništva. Hrvatska se nalazi u EU-u, NATO savezu, i prema Rusiji, bez obzira na ono što misli da treba napraviti, slijedi neku politiku EU-a i NATO-a. Sjedne je strane to razumljivo, no s druge strane to nije najbolje rješenje. Male zemlje ne mogu sjedati za isti stol s velikima jer naprosto nemate istu snagu, moć, jednak utjecaj. Ne možete kreirati pravila. To je po onoj narodnoj uzrečici - kad se veliki tuku, znate tko strada? Mali stradaju. Pravila igre koja danas vrijede idu u korist velikih, razvijenih zemalja.
Mi na to možemo poput Kalimera vikati da je to nepravda, ali svakako moramo priznavati ta pravila i u tom se smislu mudro ponašati, biti kompetentni u svemu tome i naravno prije svega voditi računa o nacionalnim interesima.
Hrvatska se sada nalazi u situaciji koja u tom smislu nije dobra, jer donosi zaoštravanje prema Rusiji. Da paradoks bude veći, Europskoj uniji, poglavito najvećim zemljama Unije, puno su važniji vanjskotrgovinski odnosi s Rusijom nego sa SAD-om. Iako je sada došlo do političkog disbalansa, ekonomija će ponovno prevladati, budite uvjereni. Tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti. Mogu se oni svađati, ucjenjivati, blokirati, ali će uvijek pronaći alternativne puteve kako bi trgovali.
Naprosto, radi se o profitu, novcu, o vrlo konkretnim i opipljivim materijalnim interesima, i to velikih igrača, velikih mulitnacionalki s jedne i druge strane Atlantika. Politiku i kreiraju oni koji su ekonomskom smislu najmoćniji. Politika se tako i strukturira, a ne po načelima općega dobra.
Budite uvjereni da će se 'oni', tko god da 'oni' jesu, puno lakše dogovoriti nego što mi pretpostavljamo. Nama ostaje da budemo dovoljno mudri, pametni, odgovorni, analitični kako bismo u tom preslagivanju učinili što više za sebe."
Vidmarović pak zaključuje kako je europska situacija za naše političke elite vrlo nesvakidašnja. "One nisu navikle na brze odluke i planove raznih dometa. One su lišene fleksibilnosti, što u atmosferi polarizacije politike i društva stvara razne strahove, priče i teorije o EU-u, Rusiji, Kini i SAD-u. A zapravo se radi o vrlo korisnom, pa čak i edukativnom povijesnom trenutku u kojem vladajući trebaju naučiti racionalno donositi odluke na temelju procjena, analiza i znanja te biti brzi, ali i odmjereni u reakcijama. Velike sile uvijek su bile prisutne na našem tlu, regiji, kontinentu. Okršaji su obična stvar. Danas, međutim, svaka sila i svaki lider projicira veće ambicije, izlazi iz okvira osobnog i nacionalnog ega, raspolažući dosad nepostojećim medijima i tehnologijama.
Nadajmo se da će, kada se sve smiri, hrvatska diplomacija biti kvalitetnija i vanjskopolitički mehanizmi puno profesionalniji i dorasli novim uvjetima i novim zadacima."
