Obitelj migranata iz Iraka
Obitelj migranata iz Iraka Foto: Čitatelj

U noći s 23. na 24. lipnja, negdje na granici BiH i Hrvatske, u blizini Velike Kladuše, nestala su trojica dječaka, sinovi migranata iz Iraka. Dječaci su starosti 8, 10 i 14 godina, dojavio nam je čitatelj iz BiH.


Iračanin s četvero djece boravio je u Velikoj Kladuši. U noći s 23. na 24. lipnja krenuli su na put kroz šumu kako bi prešli u Hrvatsku i krenuli dalje prema majci koja je u Njemačkoj. Otac kaže kako su iz Iraka pobjegli nakon što im je granata ubila sina.

Vezani članci Poljska granica, ilustracija Poljska zbog tisuća migranata proglasila izvanredno stanje: "Situacija na granici s Bjelorusijom teška je i opasna" Interventna policija Hrvatski policajci u međunarodnom skandalu: "Nakon jurnjave preko polja stigli grupu europarlamentaraca, nekoliko njih je zgrabilo novinare"

U šumi ih je prestrašila nekakva životinja koja je naišla. Otac i kćer su pobjegli na jednu stranu, a tri sina na drugu stranu. Radi se trojici dječaka starosti 8, 10 i 14 godina. Nakon toga gubi im se svaki trag. Redakcija DNEVNIK.hr-a je u posjedu njihovih podataka i fotografija.

Kako je kazao čitatelj koji nam je pomogao u komunikaciji s ocem dječaka, IOM BiH je zvao policiju u BiH. Rečeno im je da su tri dječaka migranta u Zagrebu, u Centru Dugave. Tek kasnije doznali su da to nisu isti dječaci.

2. srpnja poslan upit MUP-u

2. srpnja nazvala sam IOM RH. Čim sam se predstavila i rekla da sam novinarka, odgovorili su mi da se javim MUP-u. Isti dan sam zvala Odnose s javnošću MUP-a, rekla da imam osobna imena, dob i fotografije djece, zamolila da pokušaju pronaći djecu kako bi roditelji znali što je s njima. Rečeno mi je da pošaljem upit sa svim podacima koje imam, što sam i napravila.

Prolazili su dani. U međuvremenu su ocu u Veliku Kladušu i čitatelju koji nam je javio prvu informaciju stizale razne informacije o tome gdje bi djeca mogla biti.

9. srpnja, tjedan dana nakon službenog upita, opet sam zvala Odnose s javnošću i zamolila za žuran odgovor. Odlučila sam pozvati centre za azilante i domove za djecu u Zagrebu za koje znam da bi djeca mogla biti kod njih i pitati ih, bez navođenja da sam novinar, jesu li dječaci pod njihovom skrbi.

U Dječjem domu u Nazorovoj doznajem da skrbe samo o djeci do sedam godina starosti, dakle - tamo nisu. U Caritasovom domu mi je kratko rečeno da djeca nisu tamo čim sam spomenula da su migranti.

Trojica dječaka u Dugavama

U Centru Dugave doznajem da imaju tri malena dječaka, migranta za koje ne znaju čiji su i da je u tijeku potraga za njihovim roditeljima.

Dobivam imena dvojice braće, starosti 8 i 13 godina i njihova 8-godišnjeg bratića, ako slučajno nađem kontakt roditelja da im javim. O tome što se dalje događalo s njima detaljnije u drugom dijelu ovog članka.

Najmlađe dijete ranjeno u pucnjavi

Čitatelj iz Velike Kladuše ponovno mi se javlja. Kaže da ima još jednu fotografiju najmlađeg djeteta trojice nestale braće iz Iraka za koje još uvijek nema informacija gdje su.

Maleni dječak je naime bio nedavno na operaciji u Bihaću, zalutali metak u pucnjavi u centru za azilante oštetio mu je želudac i jetru. U međuvremenu je majka dječaka u Njemačkoj doživjela živčani slom i završila na psihijatriji.

15. srpnja poslana požurnica MUP-u

15. srpnja, dva tjedna nakon što sam poslala prvi službeni upit mailom MUP-u,  na istu adresu šaljem požurnicu.

U požurnici navodim da je jedno dijete ozlijeđeno u pucnjavi, ima dva velika ožiljka na trbuhu pa šaljem i fotografiju ozljeda, ako je potrebno za lakšu identifikaciju.

22. srpnja stigao odgovor o dječacima

22. srpnja, tri tjedna nakon poslanog prvog upita, kao odgovor na požurnicu stiže odgovor iz MUP-a o nestaloj djeci iz Iraka.

Prenosimo ga u cijelosti.

"Vezano uz Vaš upit možemo Vam potvrditi da se djeca koju navodite u svom upitu nalaze na sigurnom te im je pružena sva potrebna odgovarajuća skrb. S obzirom da nam je primarna zadaća zaštiti interes djece koja su pronađena bez pratnje, postupamo u njihovom najboljem interesu te Vam detaljnije informacije ne možemo ustupiti. Dodatno, možemo Vam potvrditi da su naše nadležne službe u kontaktu s Hrvatskim Crvenim križem".

Doznajem iz Velike Kladuše da je i otac dobio isti odgovor na svoje ponovljene upite MUP-u, uz dodatak da ne može dobiti više informacija bez potvrde kako je on zaista otac trojice dječaka.

U međuvremenu je majka koja je bila hospitalizirana u Njemačkoj zbog živčanog sloma, otpuštena na kućnu njegu. Hoće li dječaci biti spojeni s obitelji tako da budu poslani majci u Njemačku ili ocu u BiH - nepoznato je.

Tvrdi da je otac dječaka iz Dugava

S obzirom na to da sam u Centru Dugave dobila podatke o trojici drugih izgubljenih dječaka, dvojice braće i njihovu bratiću, čitatelju u Velikoj Kladuši javljam njihove podatke i molim ga za pomoć.

Nije prošlo ni 24 sata, on doznaje putem volontera u IOM-u BiH da dvojica migranata traže svoju djecu s istim imenima i iste starosne dobi. Jedan od njih je migrant iz Irana i tvrdi da je otac 8-godišnjeg dječaka.

Javljam mu se na Facebooku. Presretan je što doznaje da mu je sin na sigurnom i navodi da je s njim i otac dvojice drugih dječaka iz Dugava.

Komuniciramo na engleskom, on si poruke prevodi na stranici Google translate jer zna samo arapski. Daje mi broj mobitela za daljnji kontakt porukama kako bi si mogao prevesti i moli da kontakt proslijedim socijalnim radnicima u Dugavama.

Zovem ponovno Dugave, predstavljam se opet kao privatna osoba i govorim da imam kontakt čovjeka koji tvrdi da je otac jednoga od dječaka. Socijalna radnica koja mi se javlja pita me tko sam ja, ispituje za koga radim i nakon što mi kaže kako se time bave nadležne institucije poput policije, a ne ona ili ja, nevoljko zapisuje broj mobitela koji imam.

Pokušali doći do djece

Migrant iz Irana mi se tih dana ponovno javlja. Navodi da je ilegalno prešao granični prijelaz i otišao u Policijsku postaju Vojnić gdje je pokušao objasniti policajcima da je njegov sin u Dugavama.

"Rekao sam im da su naša djeca izgubljena u šumi i da su sada u Zagrebu. Imali smo obiteljske fotografije i papir da su tamo. Zatvorili su nas u sobu i deportirali tijekom noći dok je padala jaka kiša. Rekli su nam da nas voze našoj djeci, no kad smo izašli iz automobila, vidjeli smo da su nas deportirali natrag", napisao mi je u poruci.

Pišem mu da će njegovi ilegalni prelasci državne granice samo usporiti cijelu situaciju i da mora imati strpljenja. I MUP-u šaljem njegov broj mobitela uz poruku da se radi o čovjeku koji tvrdi da je otac dječaka iz Dugava.

Njega do sada, kako mi je napisao, još nitko nije ni pokušao kontaktirati.