Bolest plavog jezika (BPJ) virusna je nekontagiozna zarazna bolest domaćih (ovce, koze i goveda) i divljih preživača. Bolest se ne prenosi kontaktom između životinja, već virus prenose komarčići (lat. Culicoides).
Od bolesti plavog jezika ne obolijevaju ljudi, a bolest se suzbija zbog utjecaja na stočarstvo i zdravlje životinja.
Upravo zbog izbijanja bolesti plavog jezika kineska carina zabranila je izravan i neizravan uvoz preživača i srodnih proizvoda iz Poljske i Hrvatske.
Klinički znakovi bolesti najčešći su i najizraženiji u ovaca, navodi Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske.
U zaraženih ovaca klinički znakovi variraju i mogu uključivati:
- vrućicu
- krvarenje i ulceracije oralnog i nazalnog tkiva
- prekomjerno lučenje sline i iscjedak iz nosa te oticanje usana, jezika i čeljusti
- upalu koronarne vrpce (iznad kopita)
- slabost, depresiju, gubitak težine
- proljev, povraćanje i upalu pluća
- plavi jezik koji se javlja kao posljedica cijanoze
- prekid u rastu vune kod ovaca koje se oporavljaju, što rezultira djelomičnim ili potpunim gubitkom vune.
Pojava kliničkih znakova kod goveda ovisit će o soju virusa, dok drugi domaći preživači kao što su koze općenito pokazuju malo ili nimalo kliničkih znakova.
Tijek bolesti
Inkubacija traje do sedam dana, a prvi je znak vrlo povišena temperatura (41 do 42 stupnja) koja prosječno traje šest do sedam dana, a može trajati i od dva do 11 dana.
Visoka temperatura katkad može biti vrlo blaga ili posve izostane, iako životinja ima ostale tipične simptome. Drugog ili trećeg dana povišene temperature zacrveni se sluznica nosa i usta, ovca pojačano slini, a od mljackanja se stvara pjena. Na početku bolesti iz nosa se cijedi prozirna tekućina, koja se kasnije zamuti, postaje gnojna, a može sadržavati i krv. Kada se taj iscjedak iz nosa sasuši, nastaje krasta.
U težim slučajevima jezik otekne, viri iz usta i tamnoplave je boje, po čemu je bolest i dobila ime (engl. blue tongue – plavi jezik). Po sluznici usta nalaze se rane koje krvare, pa slina može biti crvenkasta. Iz usta se osjeća neugodan zadah.
U bolesne ovce može se javiti pojačano suzenje, zažarenost očnih sluznica, otok kapaka. Životinja je snuždena, ne jede, zbog naslaga krasta u nosu otežano diše. Može se javiti i krvavi proljev, što je loš prognostički znak.
Kad bolest dosegne vrhunac ili pri kraju bolesti javljaju se promjene na papcima, kruna postaje crvena, a papak topao i bolan, pa se ovca zbog toga nerado kreće, većinom leži ili stoji zgrbljenih leđa, ili pokušava hodati na koljenima. U tijeku bolesti javljaju se otekline po licu i na čeljusti, koje se mogu proširiti i na vrat. Vuna slabije raste i opada u pramenovima.
Često se javlja paraliza jednjaka, zbog čega ovca pri pokušaju pijenja povraća vodu, može se zagrcnuti te dobije tešku upalu pluća od koje ugiba. Bolesna ovca slabi, mršavi. Smrtnost od bolesti iznosi od dva do 30 posto.
Ima li zaštite?
Određeni stupanj zaštite od bolesti može se postići cijepljenjem, no s obzirom na to da se radi o virusnoj bolesti, lijeka nema. Preventivno cijepljenje ugroženih životinja primarna je preventivna mjera, pri čemu se cjepivo daje ovcama starijima od tri mjeseca otprilike četiri tjedna prije kišne sezone.
Bitna je preventivna mjera kad se bolest već pojavi da se sve bolesne životinje neškodljivo uklone i da se provede temeljita dezinfekcija nastambe. Važna je preventivna mjera zabrana uvoza sjemena ovnova iz zemalja gdje se pojavljuje bolest plavog jezika, kao i držanje životinja u štali kako bi se spriječio kontakt životinje i prijenosnika bolesti (komaraca).
Potrebno je provoditi mjere kojima bi se razvoj ličinki komaraca sveo na najmanju moguću mjeru, npr. ukloniti vodu iz svih predmeta u dvorištima, zatrpati mjesta na kojima bi se mogla zadržavati kišnica...
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
