Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

U cijelosti prenosimo članak koji je izašao u novom broju studentskih novina Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu 'Global'.


Harvard mu je ispunio dvije najveće želje: osobno je upoznao i slušao predavanje filozofa Slavoja Žižeka, a imao je i prigodu intervjuirati najvećeg arhitekta našeg vremena Rema Koolhaasa. Zbog toga je mladi doktorand, arhitekt i teoretičar arhitekture Alen Žunić zadivljen studiranjem na Harvardu, najprestižnijem svjetskom sveučilištu.

Vezani članci Rektor Damir Boras (Foto: Dnevnik.hr) Boras: "Odluka o povećanju participacija još nije donesena, o svemu će se moći izjasniti i studenti" Blaženka Divjak (Foto: Dnevnik.hr) Divjak: "Ne vidim razlog za veće školarine, rastrošnost Rektorata ne smije pasti na leđa studenata"

Tijekom studiranja na tom sveučilištu Žunić je najviše vremena provodio u velikoj zgradi neobična oblika koja je dio kampusa i u kojoj je više od 300 studenata. Zgrada je napravljena kao velika prostorija bez pregradnih zidova i nazivaju je Gund.

Štreberski 'Lego-kutak'

“Svakome je na početku studija službeno dodijeljen mali radni kutak, ali u konačnici cijela dvorana postaje kolektivni radni prostor. Stolovi jesu u početku formalno ustrojeni, ali podjele postaju neformalna obrazovna ‘favela’ kroz godinu”, ispričao je Žunić.

Svoj radni kutak opisuje kao “štreberski” jer nije imao makete projekata kao ostali, ali je zato počeo sakupljati lego-modele zgrada, a posebno mjesto imala je lego-kuća na slapovima koju je stalno preslagivao.

Osim zajedničkog učenja, česta su i razna druženja i slavlja kada se cijela zgrada pretvori u jedan velik prostor za zabavu, što Žunić opisuje kao zanimljivo “jer i u takvom okruženju neki ostaju za svojim stolom i pokušavaju raditi”. Najveća atrakcija su bile zabave petkom navečer, zvane Beer & Dogs party, koje su svaki tjedan organizirale različite skupine: Kinezi, Latinoamerikanci, Španjolci. Pilo se, jelo i slušalo ono što je karakteristično za te zemlje. Sustav stanovanja na harvardskom kampusu nudi prigodu za stjecanje mnogih iskustava i poznanstava.

“Zamislite da u susjednoj prostoriji doktorand iz biokemije istražuje stanice raka i da je pred otkrićem novog lijeka ili je pak u istom hodniku netko tko je s 21 godinom postdoktorand iz matematike, ima velik broj objavljenih radova, a sljedeće godine postaje asistent jednom od mnogih tamošnjih nobelovaca. Nakon razgovora s tim ljudima dobijete inspiraciju i osjećaj da je baš sve moguće”, tvrdi Žunić i dodaje da se mnogo uči, svatko nastoji raditi na sebi i biti iz dana u dan sve bolji u svakom pogledu.

Samo sveučilište Harvard ima brojne prednosti u koje se ubraja i druga najveća knjižnica u Americi, a nudi se i mogućnost 3D printanja maketa. U knjižnici se mogu pronaći gotovo sve knjige, a ako je kojim slučajem nemaju, posudit će je iz druge knjižnice ili će je kupiti za studenta koji je traži. Sveučilište ulaže u sve grane, od teorijskih do tehnoloških.

Studij je organiziran tako da se potiče samostalan rad, istraživanje i širenje obzorja tako da se nude brojni izborni kolegiji koji nisu dio struke. Svi su studenti vrlo otvoreni sa svojim zamislima i nisu ljubomorni na druge iz generacije i svoga okruženja, što Žunić smatra iznimno važnim za radno iskustvo, posebno arhitektonsko koje se temelji na kreativnosti i razmjeni ideja.

Za vrijeme studiranja na Harvardu Žunić je slušao predavanja mnogih svjetskih arhitekata, među kojima posebno ističe Thoma Maynea, dobitnika Pritzkerove nagrade. Prisjeća se kako je jednom tijekom predavanja sjedio pored starijeg gospodina koji je cijelo vrijeme govorio i nije pratio izlaganje, što mu je bilo čudno. Tek je na kraju predavanja shvatio da je taj čovjek zapravo Fumihiko Maki, jedan od najvećih arhitekata 20. stoljeća.

“To vam je ukratko Harvard, nikad ne znate tko sjedi pored vas”.

 

Epicentar znanja

Žunić je razmišljao i o prijavi doktorata na Harvardu, ali je dobio službeni poziv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti da se vrati na doktorat u Hrvatsku, što je i napravio. Budući da mu se dvije godine postdiplomskog studija s Harvarda računaju kao prve dvije godine doktorskog studija, ostala mu je još jedna godina nakon koje će s doktoratom u ruci moći dovoljno vremena posvetiti praksi.

Na kraju ističe kako mu je, osim poznanstava iz cijelog svijeta, najvažnije to što su američka sveučilišta epicentri znanja i inovacija, na fakultet redovito dolaze predavati najveći svjetski intelektualci iz struke, ali i izvan nje. Zaključuje da na Zapadu studenti imaju mnogo veću slobodu u izboru kolegija i tema kojima se želi baviti, a upravo je to formula kojom američki način obrazovanja razvija iznimnu kreativnost.

Studiranje na Harvardu uvelike se razlikuje od onoga u Hrvatskoj. Osim što ondje predavanja drže nobelovci i svjetski poznati znanstvenici i profesori, sustav rada je drukčiji, nastava je otvorenija, i mnogo je diskusija. Velika razlika u odnosu prema studiranju u Hrvatskoj je odnos studenata i profesora. Svi se međusobno odmah oslovljavaju imenom.

“Poslati mail profesoru koji počinje s Dear Mark bilo mi je jako teško i uspio sam tek nakon jednog cijelog semestra”, prisjeća se Žunić.

Skup studij uz stipendiju HAZU-a

Žunić je poslijediplomski studij teorije i filozofije arhitekture polazio u sklopu arhitektonske škole Graduate School of Design. Nakon što je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu diplomirao prije roka s prosjekom 5.0 i dvostrukom ocjenom summa cum laude, kao jedini na arhitekturi kojem je to dosad uspjelo, prijavio se za studij na Harvardu. Svjestan je da su financijski problemi najčešća kočnica, ali ističe kako se u mnogim državama nudi velik broj stipendija i potpora koje pokrivaju sve troškove života tijekom studiranja. U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti svake godine Harvardu predlaže stipendiste za Fond Zlatko i Joyce Baloković, preko koje je Žunić dobio stipendiju koja je uključivala školarinu i džeparac.

Članak je preuzet iz studentskih novina Global, čije tekstove možete pratiti i na OVOJ stranici .