Kod Gospića dva su konja propala kroz led u duboko i hladno jezero. Nitko nije mogao do njih. Pozvan je GSS koji se snašao. 'Uzeti sjekire u ruke, s tom našom opremom koja nam omogućava da djelujemo i u takvim situacijama jednostavno prokrčiti put', kaže Alen Zorić, pročelnik stanice GSS Gospić.
Pročitajte i ovo
Brzo su spasili konje od sigurne smrti. 'Jedan od kolega je stvarno smirenom rukom prišao tom konju i odmah je onda drugi isto krenuo', opisuje Tomislav Rukavina iz GSS-a u Gospiću.
>> Pronašli nestalog dječaka promrzlog u potoku
Ovi mladi volonteri kreću iz toplih domova u neizvjesnost, mećavu, poplavu, opasne situacije spašavati ljude, životinje, imovinu, ugrožavajući vlastiti život. 'Naši najbliži - roditelji, supruge, djeca - isto to proživljavaju na svoj način, pogotovo dok se mi ne javimo', kaže Rukavina.
Ne primaju i ne žele nikakvu financijsku nagradu. Najveća im je nagrada osmijeh na licu spašene osobe. 'Kad spasimo ljudski život, kad negdje poslije mjesec-dva ili godinu pronađemo tog čovjeka, kad nam pruži ruku, to je nešto što nema vrijednosti', kaže pročelnik Zorić.
'To je ponos jedan i zadovoljstvo i pogotovo ako akcija ima uspješan ishod, to je nama aplauz, ajmo reći', kaže Danko Škalamera iz GSS-a u Rijeci.
Nikada im ništa nije teško. Ružne stvari brzo zaboravljaju, a lijepih se dugo sjećaju. 'Kad su djeca unesrećena, malo ti je teže na skijalištu i nema tako fizički zahtjevnih akcija, ali recimo budu teže kad je dugačak transport, recimo na Velebitu', priča Alen Račić iz GSS-a u Rijeci.
Ni te im akcije ne padaju teško. Bilo da je riječ o ljudima, životinjama - kao u gospićkom slučaju - ili imovini u vrijeme poplava, ovi su ljudi spremni pomoći drugima riskirajući vlastite živote. Zaslužuju zaista jedno ljudsko - hvala.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
