Pozivamo vas na izložbu Romea Ibriševića i Romea Magaša

Kakve veze imaju panoramske fotografije romantičnog ugođaja s fotografijama automobilskih olupina ili starih guma, rasutog neraspadljivog smeća, ili potoka koji, dolazeći iz sela iznad Plitvičkih jezera, svu nečistoću svih zahoda vodi ravno u Veliki slap nacionalnog parka?

Pročitajte i ovo posvećeni zvijezdi Ulice kao muzeji: Pogledajte uličnu umjetnost koja privlači stotine turista Predsjednik sabora Jandroković će bodriti Vatrene u Berlinu: Objavljeno koji još ministri idu na utakmicu

Poveznica je Romeo Ibrišević i njegova strast za ljepotom. Naime, oštro fotografovo oko, planinarenje i odlazak u predjele netaknute prirode, velebnih pogleda, i želja za panoramskom fotografijom, gotovo redovito (gle čuda, kao za inat) dovede autora ravno pred olupinu, ili mu ona, negdje, kvari taj široki pogled.

Mjesto: Fotogalerija Dubrava, Dubrava 51 a, 10040 Zagreb Otvorenje izložbe: 7. studenoga 2016 u 19.00 sati. Gotovo je nevjerojatno (a lokalni predstavnici turističke zajednice, općine i slično, to niti ne vjeruju) da netko dovlači u netaknutu prirodu Velebita, Plitvičkih jezera (pa čak i utapa u Plavu špilju Biševa), oronulu auto olupinu i ostavi je tamo.

Ti automobilski 'grobovi', ostavljeni na tako lijepim, osamljenim mjestima, mogu se učiniti kao svjesna zamjena za stećke. 'Divlja groblja' istrošenih automobila postaju dio zaštićenih prirodnih rezerva, a ima ih diljem Hrvatske, javljaju se kao neki znamen suvremene civilizacije.

Kao da njihovi vlasnici žele svom vjernom pratitelju (riječ je, valjda, o ljubimcima- automobilima), nakon što ovaj zauvijek ode u kvar, dati lijepo mjesto za počinak ponad tirkizne rijeke, ili u provalijama kamenih stijena, na padinama ponositih šuma, vidikovcima ili otvorenim livadama, kako bi turisti, koji su platili za razgledavanje svih tih naših prirodnih ljepota, shvatili kako sva ta golema prostranstva sačuvane prirode, pa i najplavijeg mora, imaju i svoju civilizacijsku tekovinu, da i tu žive ljudi modernog tehničko-tehnološkog doba.

Nisu li, misle (ako uopće misle ti 'suvremeni' civilizirani ljudi), ovi materijalni dokazi živog automobilskog saobraćaja (na koje su ponosni, valjda zbog učestvovanja u njemu), toliko važni da su stekli teritorijalno pravo na izdvojenu poziciju, gotovo na poziciju memorijalnog mjesta značajnog za buduću arheologiju.

Ova izložba Romeo & Romeo govori o dugogodišnjoj misiji Romea Ibriševića: fotografijom razotkriti tu sablazan, rak-ranu na prirodi, a onda poduzeti sve da se ona ukloni, da se ukloni prije nego li mještani obližnjih sela pomisle kako je olupina znak da baš tu treba odbaciti svoje krntije. Dugo već ni mrtvi se čovjek, koji se puno brže raspada, ne smije pokapati izvan za to dogovorenih prostora - službenih groblja.

Našao je Romeo još jednog Romea prezimena Magaš koji vadi iz krupnog otpada zanimljive prozore, te ih oplemenjuje svojim radom i udahnjuje u njih novi dekorativni život. U zajedničkom htijenju dvojice Romea fotografije automobilskih olupina i prozori-olupine postali su likovna instalacija koja ironizira i osuđuje postupke naših vrlih zagađivača prirode.

Odmaknu li se šalaporke, ili otvori zatvoreni prozor- instalacija, umjesto pogleda na očekivano lijepi prizor, svaki će posjetitelj izložbe ugledati 'lijepi prizor' slikovitog hrvatskog krajolika na kojem se 'ukomponirala' zahrđala karoserija. I prvo će pitanje biti: fotomontaža? Ne, nažalost, nego - k'o za vraga - baš gola istina!

Tako se Romeo & Romeo šale s golom istinom. A istinu, nitko baš i ne voli. Ovako, kamuflirana humorom, lakše se podnosi. A poruka ostaje, ona, ispisana na terencu Romea Ibrišćevića: Očistimo Hrvatsku! Koliko muke i truda je već u to uloženo? Čini se, nikad kraja. Ipak, moglo bi se samo brojem šasije lako kazniti krivca i natjerati ga da dotrajalo vozilo ostavi tamo gdje mu je u civiliziranom svijetu mjesto - u reciklažnom dvorištu.

Romeo Ibrišević rođen je 1961. godine u Zagrebu. Jedan je od ponajboljih hrvatskih fotoreportera i fotografa koji svoje znanje i talent dokazuje više od tri desetljeća. Početkom osamdesetih, Romeo Ibrišević postaje vodeći fotoreporter dnevnog lista Vjesnik. U devedesetima, Romeove ratne fotografije prenosili su i vodeći svjetski mediji, poput znamenitog News Weeka i Herald Trubunea.

Posljednjih nekoliko godina Romeov rad obilježavaju fotografije nastale na temu ekologije i očuvanja hrvatske prirodne, povijesne i kulturne baštine. Izdao je nekoliko umjetničkih monografija. Dugogodišnji je suradnik časopisa Meridijani.

Romeov rad prisutan je u raznim propagandnim materijalima hrvatskih turističkih zajednica, katalozima izložbi, kalendarima i udžbenicima za srednje škole. Autor je nekoliko poštanskih maraka na temu - priroda Hrvatske. U posljednjih nekoliko godina, Romeo Ibrišević pasionirano je posvećen akciji koju je sam osmislio, a kojoj su se priklonili gotovo svi važniji hrvatski mediji - Očistimo Hrvatsku od auto olupina. Upravo je u tijeku izrada monografije na tu temu.

Romeo Magaš rođen je 1960. godine u Crikvenici. Godine 1987. diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci i postaje profesor likovnog odgoja i likovnih umjetnosti. Od 1988. godine živi i radi u Zagrebu. Romeo inspiraciju pronalazi u ljepoti starih kamenih primorskih kuća.

Posebno ga fasciniraju prozori - škure i grilje. Slikanjem kombiniranom tehnikom, koristeći kompleksne materijale, stvara reljefne 3D slike. Svaki prozor, na autentičan i duhovit način, priča svoju priču i poziva promatrača promišljati o životu iza starih škura nagriženih vremenom. U posljednje vrijeme u svoje reljefe ubacuje i fotografsku sliku ne bi li postigao jači osjećaj dubine, obogaćujući time sam stvaralački proces.