O najavljenom uvođenju dodatnog osiguranja detaljnije je za Dnevnik Nove TV govorio je Ivica Belina, predsjednik Saveza udruga pacijenata.


Uz osnovno i dopunsko, građani će moći ugovoriti i policu dodatnog osiguranja. U Vladi kažu da nema govora o tome. Uvjeravaju da će osnovna zaštita biti svima jednako dostupna. No, ne znamo što Vlada podrazumijeva pod 'osnovnom zaštitom'.

Gospodine Belina, kako vi gledate na ovu novu podjelu na osnovno, dopunsko i dodatno zdravstveno osiguranje?

Osnovno bi zapravo trebalo pokrivati sve one stvari koje su dostupne u javnom zdravstvu. Dodatno je uvedeno kao nekakva socijalna mjera zbog 950.000 građana koji ne plaćaju ništa za zdravstvo, a dodatno osiguranje bi trebalo osigurati nekakve posebne zahtjeve koje pacijent koji si ih može priuštiti, može imati.

Treba li strahovati od ukidanja nekih dosad besplatnih prava i je li moguće u ovakvom trenutku jamčiti da će svi pacijenti imati istu uslugu?

Mislim da se ne može jamčiti da će usluga biti ista s obzirom na najavljeno administrativno uvođenje broja pregleda koje će pacijenti moći obaviti za neku bolest, što jedino mogu određivati stručna društva. Ovako administrativna zabrana i tjeranje pacijenata da plaćaju velike preglede, to se smatra nadstandardom i to je smanjivanje njihovih prava.

Što s onima koji ne mogu platiti dodatno osiguranje?

Oni će se morati zadovoljiti dijelom iz osnovnog paketa za koji ne znamo kako će izgledati ili će se to nadoknađivati isto tako prema najavi. Očekuje se da će socijalna davanja HZZO-a, 2,2 milijarde kuna, prijeći u sustav socijalne skrbi, što je dalje opet udarac na proračun države, tako da ne vidim gdje je ušteda.

Je li ovo kraj zdravstvenog sustava kakav poznajemo u Hrvatskoj, zdravstveni sustav na kakav smo bili ponosni?

Javni sustav podrazumijeva da svi građani imaju jednaku dostupnost medicinskih usluga prema svojim potrebama. S ovim se uvodi nejednakost među građanima, tako da mislim da je to kraj javnog zdravstva.

Prvi put imamo jednu pravu podjelu.

Tako je. Uvodi se podjela na one koji mogu i one koji ne mogu. Mi se iz nekog razloga puno više bavimo onima koji mogu, Oni su ionako do sada plaćali privatne usluge kad im je to bilo potrebno ili kad su to željeli, a zapravo bi se trebali okrenuti na ove koji to ne mogu platiti.