"To je velika čast, to je velika odgovornost. Velika čast je za
Hrvatsku koja je u kratkom razdoblju od kriznog područja postala sudionik u odlučivanju o drugim kriznim žarištima u svijetu i time će naša uloga i naš međunarodni položaj biti do sada najčvršći... Ovo je trenutno vrhunac učvršćenja i snage međunarodnog položaja Hrvatske", rekao je Sanader na konferenciji za novinare.
Hrvatska će suodlučivati o svim važnim pitanjima koja će biti na dnevnom redu u Vijeću sigurnosti, a kao članica VS-a ima još jedno pravo: može u svakom trenutku postaviti bilo koju temu na dnevni red, istaknuo je premijer.
Na pitanje može li članstvo u VS-u utjecati na odnos RH sa Slovenijom i rješavanje bilateralnih pitanja, on je rekao da to može utjecati samo indirektno te da Hrvatska neće stavljati bilateralna pitanja na dnevni red VS-a.
"To bi bilo neodgovorno i ne bi bilo sukladno ulozi koju ima članica VS-a. Mi ćemo svoja bilateralna pitanja rješavati bilateralno, ali naravno da danas Hrvatska ima sasvim drugačiji međunarodni položaj nego što je to imala jučer".
Također je pozvao sve u Hrvatskoj, uključujući i oporbu, da ne
počinju licitirati o zaslugama za članstvo i ustvrdio je da Vlada to sigurno neće činiti.
"Nema licitacija tko je zaslužan za ovo, tko je zaslužan za ono. Reći ću vrlo otvoreno, jasno i precizno: za ovo je zaslužno državno vodstvo koje je u svim trenucima, u svim susretima ne samo lobiralo, jer ne možeš lobirati ako nemaš iza sebe rezultate, nego prije svega odgovornom državnom politikom i odgovornom politikom u međunarodnim odnosima Hrvatska je ovo zaslužila. Dakle, i predsjednik Republike i Vlada i ja kao premijer i Hrvatski sabor i cijela hrvatska diplomacija su za ovo zaslužni", rekao je Sanader.
Međutim, on je istaknuo da ničega ne bi bilo da '91. nije obranjena Hrvatska "i zato moja zahvalnost ide i hrvatskim braniteljima i svim hrvatskim domoljubima koji su na jedan ili drugi način ovome pridonijeli".
Sanader je rekao da sada, kada je sve gotovo, može priznati da je bilo riskantno govoriti o Haškom sudu, instituciji VS UN-a, dan prije nego što se odlučivalo o članstvu, dodajući da je govor bio dobro primljen.
"Sve ovo što radim kao predsjednik Vlade i sve ovo što sam govorio u New Yorku kao predsjednik Vlade nisam govorio kao predsjednik HDZ-a niti sam govorio u svrhu promidžbe HDZ-a, nego Hrvatske u cjelini. To je razlika možda između mene i Vlade i nekih drugih", rekao je Sanader.
Hrvatska zbog članstva u Vijeću sigurnosti neće imati nikave popuste u pregovorima s EU-om i NATO-om niti to želi, rekao je Sanader.
"Želimo zaslužiti članstvo u EU-u i NATO-u. Smatramo da je Hrvatska na odličnom putu i uvjeren sam da će sljedeći veliki korak biti pozivnica za NATO početkom travnja 2008. na summitu u Bukureštu", izjavio je premijer.
Što je Vijeće sigurnosti?
Vijeće sigurnosti UN-a, čiji član postaje Hrvatska 1. siječnja sljedeće godine, najvažnije je tijelo Ujedinjenih naroda sa zadaćom, prema 24. članu Povelje UN-a, očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti.
Od 15 članica Vijeća njih pet su stalne članice: Sjedinjene Države, Kina, Francuska, Velika Britanija i Rusija i svaka od njih raspolaže pravom veta.
Deset preostalih nestalnih članica, Opća skupština UN-a bira svake dvije godine pri čemu treba uvažavati dva bitna kriterija. Prvi je doprinos međunarodnom miru i sigurnosti te ostalim ciljevima organizacije, a drugi je kriterij pravedna geografska raspoređenost pa se izbor obavlja iz pet regionalnih skupina: Afrika, Azija, Istočna Europa, Latinska Amerika i Karibi, te Zapadna Europa i drugi.
Predsjedanje Vijećem sigurnosti traje jedan kalendarski mjesec, a redoslijed izbora obavlja se prema engleskoj abecedi imena država članica Vijeća.
Vijeće sigurnosti mora biti organizirano tako da se može sastati u bilo kojem trenutku i zato su članice dužne imati svojeg predstavnika na raspolaganju 24 sata u sjedištu UN-a u New Yorku.
Vijeće sigurnosti može, međutim, održati sjednicu i izvan sjedišta UN-a, pa je tako, prema podacima UN-a, 1972. zasjedalo u Etiopiji, a godinu dana kasnije u Panami.
Svaka država članica Vijeća sigurnosti ima po jedan glas i odluke se prihvaćaju glasovima devet od 15 bilo kojih zemalja članica, stalnih i nestalnih, pod uvjetom da neka ili više stalnih članica ne iskoristi svoje pravo veta.
Međutim, meritorne odluke usvajaju se ako za njih glasuje devet članova Vijeća, ali "za" takvu meritornu odluku mora biti svih pet stalnih članica.
Po 31. članu povelje o UN-u, sastancima može nazočiti država nečlanica Vijeća kada su tiče njezinih interesa. U tom slučaju
predstavniku zemlje je dozvoljeno prisustvo na sastancima, ali ne i glasovati.
Od 1. siječnja, nestalnim članicama Vijeća sigurnosti postaju
Hrvatska i Burkina Faso, Kostarika, Libija i Vijetnam.
Osim njih nestalne su još i Belgija, Italija, Panama, Južna Afrika i Indonezija.
Prema podacima UN-a od 192 članice njih više od 70 do sada nikada nisu bile članice Vijeća sigurnosti. Od novih pet nestalnih članica Burkini Faso i Libiji ovo će biti drugi mandat, a Kostariki treći put, dok će Hrvatska i Vijetnam doživjeti premijeru.
Gotovo jednodušno stajalište zemalja članica UN-a jest da veličina i sastav Vijeća Sigurnosti vape za reformom jer je ono odraz gotovo nepromijenjenog stanja kakvo je vladalo u svijetu nakon pobjede saveznika u Drugome svjetskom ratu.
Danas, gotovo 60 godina poslije svijet izgleda drukčije i nove
gospodarske sile kao što su Brazil i Indija, ali i Japan i Njemačka, sile koje su bile poražene u Drugom svjetskom ratu, traže da budu pravednije zastupljene i to kao stalne članice.
Kada pred Vijeće sigurnosti stigne prijava o ugrožavanju mira, prvi je korak Vijeća pozvati strane da postignu mirno rješenje. U nekim slučajevima Vijeće na sebe preuzme istragu ili posredovanje, bilo imenovanjem posebnog predstavnika, bilo pozivom glavnom tajniku UN-a da posreduje.
Kada spor preraste u oružani sukob, prva je zadaća Vijeća narediti prekid vatre te može upućivati mirovne snage u zonu sukoba. Povelja UN-a omogućuje Vijeću sigurnosti uvođenje i drugih mjera prisile poput sankcija ili oružane intervencije.
