Zdravko Čolić Zagrepčanima priredio trosatni spektakl

Zdravko Čolić je nastupio u svom punom sjaju, kako profesionalnom, tako i produkcijskom. Njegov bend je bio pojačan malim gudačkim orkestrom, na bini je bilo i plesačica, a ni gostiju nije nedostajalo na koncertu koji je trajao tri sata. Još kad se uzme u obzir da je koncert održan na međunarodni Dan žena, jasno je da je najpoznatiji balkanski šarmer odigrao na pravu kartu.

Pročitajte i ovo Mali čin dobrote, veliki dar života Poziv na dobrotu: Zaklada Ana Rukavina nastavlja svoju misiju na tradicionalnom koncertu Želim život Na oduševljenje prisutnih Zagrebačka filharmonija održala koncert u Arena centru

Euforija ženskog dijela publike je na momente bila nekontrolirana, a zborno pjevanje je primjerice tijekom izvođenja pjesme 'Pjevam danju, pjevam noću' nadglasalo Čolića i prateći bend na bini. Koncertno predstavljanje studijskog albuma 'Zavičaj' bio je samo povod za masovno okupljanje i uživanje u evergrinima jednog od najkvalitetnijih pjevača s ovih prostora, koji i u svojoj 57. godini života uživo zvuči odlično, dok mu je glas i dalje mladenački snažan i kristalno čist.

Euforija ženskog dijela publike je na momente bila nekontrolirana, a zborno pjevanje je primjerice tijekom izvođenja pjesme 'Pjevam danju, pjevam noću' nadglasalo Čolića i prateći bend na bini. Glavni dio repertoara činili su oprobani hitovi čiji 'okidač' nije nikad zatajio. Euforija se zbila već na samom početku s 'Produži dalje', a Čolić nije publici dao da dođe do zraka tijekom nizanja pjesama 'Gori vatra', 'Živiš u oblacima', 'Pisaću joj pisma duga', 'Malo pojačaj radio', 'Jedna zima s Kristinom', 'Prava stvar', 'Ostani'. U taj niz je 'uglavio' i pjesmu 'Zavičaj', ali ona nije polučila jaki feedback kao prethodno navedene.

Prvi dio koncerta je sudeći po pjesmama iz Čolićeve ranije faze svakako bio najkvalitetniji, za razliku od središnjeg dijela koncerta kad je izvodio pjesme koje su nastale u devedesetima i koje su puno više obojene balkanskim melosom s Bregovićevim potpisom. No, naravno te pjesme nisu požnjele ništa manje ovacije i odobravanje publike. Što god da je Čola te večeri otpjevao u Zagrebu prošlo bi dobro.

Tijekom trosatnog koncerta bilo je i instrumentalnih breakova, koje je pjevač koristio kako bi se presvukao i osvježio, dok su se za to vrijeme glazbenici iz benda i plesačice brinuli kako ne bi splasnula dobra vibracija u prepuno zagrebačkoj Areni. Na kratkom unplugged dijelu Čoliću se s akustičnom gitarom pridružio i producent Nikša Bratoš koji ga je pratio uz Dedićevu 'Loše vino' i Balaševićevu 'Svadbarskim sokakom'.

Ozvučenje je bilo vrhunsko (ako se mjeri s onim kakvo je bilo na Prljavom kazalištu u istom prostoru), a treba dodati i solidni light show, kao i veliki video zid na centralnom dijelu bine rezerviran isključivo za efekte koji su pojačavali dojam tijekom svake pjesme. Kompletan koncert se emitirao na pet velikih ekrana u dvorani, što je doživljaj spektakla još više pojačalo, iako pjevaču i interpretatoru kao što je Čolić za postizanje dobrog štimunga to sve i nije neophodno, jer njegova publika na njegove koncerte i dalje ide zbog njegovih pjesama i njegovog glasa. A naravno bilo je i onih starijih gospođa koje su uzdisale i zbog njegovog stasa.

Koncert je po količni emocija i raspoloženosti publike, mogao potrajati bez problema još koji sat, stoga nije teško zaključiti, da Čolić osim što je rasprodao najveći zatvoreni koncertni prostor u Hrvatskoj, uistinu ne bi imao problema da to i ponovi.