Studija napravljena u državi Ohio kaže da je šansa da se izgubljeni pas vrati 71 posto, dok je šansa da se izgubljena mačka vrati svom vlasniku svega 53 posto.
Pročitajte i ovo
Više od trećine izgubljenih pasa vlasinici su našli u skloništima za životinje, a više od četvrtine izgubljenih pasa nađeno je pomoću identifikacijskih ogrlica ili čipova ugrađenih u njihovu kožu.
'Identifikacijski čipovi su ključna komponenta u pronalasku pasa, no vlasnici moraju biti na oprezu kada i gdje ugrađuju čipove u svoje ljubimce. Bitno je da to rade na provjerenim mjestima", kaže Linda Lord, autorica obje studije.
Manje od polovice izgubljenih pasa nosilo je identifikacijsku ogrlicu ili mikročip za vrijeme svog nestanka.
Mikročip, koji je ugrađen psima pod kožu, omogućuje trajnu identifikaciju, odnosno, govori čiji je pas. Vlasnici mačaka nisu dužni na taj način identificirati svoje ljubimce. To potvrđuje i činjenica da je samo 19 posto izgubljenih mačaka za vrijeme svog nestanka imalo ugrađen mikročip.
Više od polovice izgubljenih mačaka samo se vratilo svojim vlasnicima, a to je isto učinilo manje od desetine pasa.
'Ljudi često misle da se odlutale mačke same vrate kućama, no to velika većina ne učini. Skoro polovica izgubljenih mačaka nikada se ne pronađe", kaže Lord.
Više od trećine vlasnika pasa svoje odlutale ljubimce pronađe u skloništu za životinje. Samo sedam posto vlasnika mačaka svoje ljubimce nađe u istim takvim skloništima.
'Vlasnici odlutalih mačaka duže čekaju da kontaktiraju ili osobno posjete sklonište, obično čekaju tri dana da kontaktiraju lokalno sklonište, a vlasnici pasa to učine nakon jednog dana, izjavila je Lord.
Jedan od najboljih načina za pronalazak nestale mačke je objavljivanje postera s likom mačke po susjedstvu, savjetuje studija. Putem objavljenih postera pronađe se 15 posto nestalih pasa i 11 posto nestalih mačaka.
