U zajedničkoj studiji što su je proveli znanstvenici iz Sjeverne Irske i Amerike, a rezultati su objavljeni u stručnom britanskom časopisu Biology Letter, analiziran je DNK morskog psa čekićara okoćenog 2001. u zoološkom vrtu Henry Doorly u Omahi, u američkoj državi Nebraski.
Pročitajte i ovo
Morski je pas došao na svijet u akvariju u kojemu su se nalazile samo tri ženke, mladunčeve potencijalne majke, a sigurno je da nijedna od njih nije imala kontakt s mužjakom čekićarom u zadnje tri godine.
Genetski testovi su pokazali da mladunče nema očev DNK, prenosi Biology Letters. Na žalost znanstvenika živjelo je samo nekoliko sati, jer ga je ubio smrtonosni ubod raže koja je živjela u zajedničkom akvariju, budući ga čuvari nisu na vrijeme uspjeli odande ukloniti, prenio je Reuters.
Ovakva vrsta reprodukcije karakteristična je za ribe koštunjače, ali ne i hrskavičnjače među koje spadaju i morski psi. Bespolno razmožavanje karakteristično je za neke vrste insekata, rjeđe kod reptila i nekih vrsta riba, no do sada nije nikada zamijećeno kod sisavaca te u tu kategoriju nisu spadali morski psi.
"Rezultati istraživanja uistinu su nas iznenadili jer, koliko nam je do sada bilo poznato, morski se psi razmožavaju na način da se mužjaci i ženke spare te se jajna stanica oplođuje unutar tijela ženke. Kod mnogih vrsta morski psi dolaze na svijet potpuno oblikovani. Do sada smo vjerovali da je za potpuni razvoj embrija potreban DNK obaju roditelja, kao kod svih sisavaca", kazao je pomorski biolog Paulo Prodohl sa Kraljevskog Sveučilišta u Belfastu.
"Isprva smo sumnjali u rezultate pa smo ih ponovili više puta i nismo našli tragove DNK mužjaka" objasnio je dr. Prodohl, specijalist za morske pse čekičare. Prema mišljenju njegova kolege Mahmooda Shivjia s floridskog Instituta za istraživanja podmorja Guy Harvey, ovo bi otkriće moglo riješiti "generalnu nepoznanicu o reprodukciji morskih pasa, budući navodi na zaključak da se neke vrste mogu razmožavati i neseksualnim putem".
On smatra da do samooplođenja najčešće dolazi u divljini jer ženke ne uspijevaju pronaći mužjake za oplodnju, zbog ugroženosti vrsta i sve manjeg broja morskih pasa. Prodohl je naveo podatak prema kojemu je primjerice broj plavih morskih pasa uz zapadnu obalu Irske u zadnjih 12 godina smanjen za čak 90 posto.
Direktor floridskog instituta Bob Hueter koji je sudjelovao u istom projektu vjeruje da je riječ o "evolucijskoj strategiji kako bi se održala vrsta". No, znanstvenici upozoravaju kako postoji i loša strana ovakve vrste reprodukcije. Naime, dolazi do mogućnosti smanjenja genetske raznolikosti jer embrij od mužjaka ne nasljeđuje nikakvu novu genetsku varijaciju.
O načinu na koji dolazi do samooplođenja ženke znanstvenici još uvijek nagađaju. Neki među njima iznijeli su mišljenje prema kojemu ženke možda "skladište"' spermu u organizmu, što drugi opovrgavaju objašnjavajući da tri godine provedene u zatočeništvu ovu pretpostavku potpuno pobijaju.
