Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Clare Hollingworth je novinarka koja je dojavila početak Drugog svjetskog rata nakon samo tjedan dana na poslu.


Prvi tjedan na poslu svi žele ostaviti dobar dojam, a 27-godišnja Clare Hollingworth upravo to je i učinila. No, njezin prvi dojam ipak je bio nešto impresivniji od onog koji ostavi većina ljudi. Mlada novinarka ne samo da je prva otkrila da se nacistički tenkovi gomilaju na poljskoj granici 29. kolovoza 1939. Bila je i novinarka koja je dojavila početak rata.

Vezani članci Prosvjed ispred poljskog veleposlanstva u Tel Avivu izazvan zakonom o holokaustu (Foto: AFP) Odgađa se primjena kontroverznog zakona: povezivanje Poljske i holokausta još nije zabranjeno Slika nije dostupna Poljska će od Njemačke tražiti naknadu štete iz Drugog svjetskog rata: "Bio je to genocid"

A bio je to samo početak slavne karijere tijekom koje su je nacisti proganjali preko pustinje i tijekom koje se miješala sa sovjetskim špijunima te suočavala s otmičarima tijekom alžirske talačke krize.

CHURCHILL JE ZNAO Dnevnik sovjetskog veleposlanika otkriva nevjerojatnu stvar

Žena koju mnogi novinari navode kao svoju inspiraciju u petak je u Hong Kongu uz čašu šampanjaca proslavila 104. rođendan. A svaka priča iz njezinog života dostojna je holivudskog blockbustera - bila je ženski Indiana Jones, veći dio rata naoružana revolverom s bisernom ručkom i rado je odlazila bilo gdje sa sobom noseći tek četkicu za zube i pisaću mašinu.

Priče iz njezina života obiluju hrabrošću i ludošću, a i danas sama priznaje da bi radije bila u avionu i bacala bombe nego gledala nogometnu utakmicu.

'No, nemojte dopustiti nikome da umišlja da sam hrabra. Prestravim se kada zaglavim u liftu', rekla je jednom prigodom.

'Robin, rat je počeo'

Najslavnija od svih njezinih priča je, naravno, ona kako ju je nakon slučajnog susreta u Londonu zaposlio tadašnji urednik Telegrapha, a samo tjedan dana kasnije objavila je priču o početku Drugog svjetskog rata.

Sudbina je očito htjela da se baš ona zatekne na putu na kojem su nacisti tih dana gomilali vojsku, a tamo nije završila slučajno. U Poljskoj je boravila u mjestu Katowice s britanskim generalnim konzulom koji je imao diplomatsko vozilo. Nijemci su zatvorili ceste preko granice za sva vozila osim za ona sa zastavom, a ona je to znala. Zbog toga je zatražila posudbu vozila kako bi otišla na misiju utvrđivanja činjenica u Njemačkoj, te pokupiti stvari poput aspirina i bijelog vina koje su tada bile nedostupne u Poljskoj.

Poruka koja je promijenila tijek povijesti: Da je Hitler nije dobio, tko zna...

Dok se vozila natrag prema Poljskoj pogledala je u dolinu i vidjela možda čak i stotine tenkova.

'1.000 tenkova nagomilano na poljskoj granici, deset jedinica spremno za napad', stajalo je u naslovu nakon što je nazvala svog šefa koji je bio u Varšavi. Tri dana kasnije probudili su je zvuci paljbe: bilo je to 1.rujna, rat je započeo, a ona je nazvala Robina Hankeya, tajnika britanskog veleposlanstva u Varšavi, piše Daily Mail.

'Rekla sam mu Robin, rat je počeo. On je rekao 'glupost, još uvijek pregovaraju'. Zato sam izbacila slušalicu kroz prozor da ih čuje kako se 'valjaju'', ispričala je 1999. godine.

Objasnila je da nije bila uplašena i da je priču otkrila vrlo, vrlo mlada. U Poljsku je, objasnila je, otišla kako bi se brinula o izbjeglicama, slijepima, gluhima..., a dok je bila tamo iznenada je došao rat.

Više susreta s nacistima

To jutro svakako nije jedini put kada je bila toliko blizu nacistima. Velik dio rata provela je u Sjevernoj Africi, a jednom prilikom, dok je spavala u pustinji, probudili su je njemački glasovi.

Uplašila se i preznojila od straha, ali srećom, otišli su dalje, a ona je preživjela kako bi ispričala priču. Pretpostsvlja da je mnogo puta bila blizu smrti, ali sve bi zaboravila kada bi opasnost prošla. I nije uvijek bježala od Nijemaca. Ni Rumunji nisu bili ljubitelji njenog rada tijekom ratnih godina. Priznaje da je svoje ženske čari iskoristila samo kako bi izbjegla da je oni uhite. Kada je jednom prilikom shvatila da su joj na vratima, a ona je upravo izašla iz kade, uklonila je svu odjeću sa sebe jer je znala da je nikad neće iz zgrade izvesti golu. Zatim je brzo nazvala prijatelja i odmah je spašena.

Supružnici odlikovani za 40 godina predanog lova na naciste

Biti tako blizu akcije cijelo vrijeme, ponekad je značilo sumnjičave poglede. Tako je poslijeratna poljska tajna služba vjerovala da je tijekom 1930-ih u zemlji radila kao jedan od agenata MI6. S druge strane, bila je u središtu istrage britanske sigurnosne službe zbog sumnji da je pomagala komunistima.

Za vrijeme boravka u Kairu, neposredno nakon Drugog svjetskog rata, živjela je pored dvostrukog agenta Donalda Macleana i njegove supruge Melinde. Upoznala je i Kima Philbyja, takozvanog 'Trećeg čovjeka'. Nije joj, priznala je kasnije, bio previše drag, ali bila je na večeri u Beirutu u siječnju 1963. na kojoj je i on trebao biti. No, nikad nije stigao - tu večer na brodu je pobjegao u Rusiju zamjenivši mjesto s pijanim mornarom.

Nije mu bilo ni traga dok Hollingworth jednu večer nije listajući magazin o brodovima primijetila fotografiju ruskog broda koji je iz Libanona isplovljavao u noći kada je on nestao. Bilo je to dovoljno da privuče njezinu pažnju i da dođe do još jednog otkrića. Guardian za koji je u to vrijeme radila odbio je objaviti priču, a kasnije ju je pustio dajući joj jako malo prostota. No, priča je svakako izazvala buru, a vlada je na kraju priznala da je Philby prebjegao u srpnju. Ironično, bio je jedan od zaduženih za istraživanje njezinih veza s komunizmom.

Spremna ići tamo gdje su se svi bojali

A ova novinarka do velikih priča nije dolazila samo zahvaljujući kontaktima koje je imala, nego i zahvaljujući spremnosti da ode tamo gdje su se drugi bojali gaziti. Ranih 1960-ih bila je jedina novinarka u Alžiru spremna suočiti se s opasnostima Casbaha koji je postao centar alžirskog otpora protiv Francuza. Povjesničar Tom Pocock koji je u isto vrijeme bio tamo otkrio je da je ona odlazila na područja koja su mnogi smatrali preopasnima i gdje su ljudi redovito ubijani na cestama.

Ona sama nije bila toliko impresionirana svojoj hrabrošću, sugerirajući da je samo bila u mogućnosti hodati okolo relativno nezabrinuta. Samo u jednoj prilici na nju je bačena čudna , smrdljiva tekuća i to samo zato što je žena. Ali, kaže, bilo je lakše biti ženom, nego muškarcem tamo.

HITLEROVA TAJNA ORUŽJA Ambiciozni projekti i 'tehnologije prije svog vremena'

I u Alžiru se dogodilo nešto što se i danas pamti. U ožujku 1962. alžirski pobunjenici oteli su novinara Daily Telegrapha, Johna Wallisa. Utrpali su ga u automobil nakon što su upali u hotel u kojem su novinari bili smješteni. Otmica je za novinara značila gotovo sigurnu smrt, ali Hollingworth to nije htjela dopustiti. Ostalim novinarima povikala je da idu i oni i da sigurno otmičari neće upucati sve svjetske novinare. Počeli su marširati van i ulaziti u džipove, a pobunjenici su shvatili da su s njom uzeli prevelik zalogaj. Njezin plan je uspio i svi su pušteni neozlijeđeni.

S 90 spavala na podu na ne 'zahrđa'

Clare je bila udana za svoj posao. Djeca nikad nisu bila opcija jer se bojala da će joj oduzimati vrijeme za pisanje. Ni mirovina nikad nije bila opcija, iako je službeno 'spustila olovku' 1981. godine. S gotovo 90 godina priznala je da još uvijek ponekad spava na podu kako bi 'zahrđala'.

U cijeloj karijeri slobodne dane tražila je samo jednom - kada se njezin voljeni suprug razbolio dok je bila na zadatku u Vijetnamu. Došla je kući kako bi bila uz njega, a ubrzo je preminuo. Nakon sprovoda urednik ju je odmah poslao na zadatak u Alžir.

Bio je to, rekla je, jedan od najljubaznijih postupaka prema njoj, puno bolji od njezine ideje da se ostane brinuti za sve.

Danas, 20 godina nakon što je iznenada izgubila vid, ne odlazi predaleko od kuće, a to je od ranih 80-ih Hong Kong. Zadnji službeni posao koji je radila bio je onaj dopisnice Sunday Telegrapha u dobi od 70 godina.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook