Divovsko stablo patagonijskog čempresa na jugu Čilea živi tisućama godina i u procesu je proglašenja najstarijim stablom na svijetu. Poznato i kao Pradjed, vjeruje se da deblo tog stabla promjera četiri metra i visine 28 metara sadrži znanstvene informacije koje bi mogle rasvijetliti kako se naš planet prilagodio klimatskim promjenama.
Znanstvenici vjeruju da je Pradjed stariji od 5000 godina te da je na granici da zamijeni Metuzalema, odnosno 4850 godina star čekinjasti bor u Kaliforniji, kao najstarije stablo na planetu.
Pročitajte i ovo
Ono preživljava, nema drugih stabala koja su imala priliku živjeti tako dugo, istaknuo je Antonio Lara, znanstvenik sa Sveučilišta Austral i čileanskog centra za klimatsku znanost i otpornost. Lara je dio znanstvenog tima koji mjeri Pradjedovu starost.
Pradjed leži na rubu klanca u šumi u južnoj čileanskoj regiji Los Rios, 800 kilometara južno od glavnoga grada Santiaga. Riječ je o vrsti čempresa Fitzroya cupressoides, koja je endemična na jugu južnoafričkog kontinenta.
Posljednjih godina turisti su hodali sat vremena kroz šumu do mjesta na kojem se nalazi da bi se fotografirali pored novog najstarijeg stabla na svijetu. Zbog njegove rastuće slave čileanske nacionalne šumarske vlasti morale su povećati broj čuvara parka i ograničiti pristup kako bi zaštitili Pradjeda. S druge strane, točna lokacija Metuzalema u Kaliforniji drži se u tajnosti.
Patagonijski čempres inače je najveća vrsta drveća u Južnoj Americi. Živi uz druge vrste drveća, kao što su Dombeyjeva bukva, bor šljiva i tepa. Deblo patagonijskog čempresa stoljećima se sjeklo za gradnju kuća i brodova, a u 19. i 20. stoljeću se intenzitet sječenja tih stabala i pojačao.
Nadolazeća studija izazvala uzbuđenje u znanstvenim krugovima
Pradjeda je otkrio čuvar parka Anibal Henriquez dok je patrolirao šumom 1972. godine. Heniquez je umro od srčanog udara 16 godina kasnije, dok je na konju patrolirao istom šumom u kojoj je otkrio Pradjeda.
Nije htio da ljudi i turisti znaju gdje je jer je znao da je vrlo vrijedan, rekla je njegova kći Nancy Henriquez, koja je i sama upraviteljica parka.
Henriqueov nećak Jonathan Barichivich odrastao je igrajući se među Fitzroyama i sada je jedan od znanstvenika koji proučavaju tu vrstu drveća. Godine 2020. Barichivich i Lara uspjeli su izvući uzorak iz Pradjeda koristeći najdužu ručnu bušilicu koja postoji, ali nisu stigli do njegova središta. Procijenili su da je njihov uzorak star 2400 godina i upotrijebili prediktivni model za izračunavanje pune starosti stabla.
Barichivich je rekao da 80 posto mogućih putanja pokazuje da bi drvo bilo staro 5000 godina, a nada se i skoroj objavi njihova znanstvenog istraživanja o starosti Pradjeda.
Ta je studija izazvala uzbuđenje unutar znanstvene zajednice, s obzirom na to da je dendrokronologija (metoda datiranja godova stabala kada su nastali) manje točna kada je riječ o starijim stablima jer mnoga takva stabla imaju trulu jezgru.
Pročitajte i ovo
Simbol otpornosti i prilagodbe
S obzirom na to da je Pradjed izvor vrijednih informacija, nije riječ tek o pukom postavljanju starosnog rekorda za neko stablo. Puno je drugih razloga koji tom stablu daju vrijednost, smisao i potrebu za zaštitom, ističe Lara. Zemlja isto tako ima vrlo malo stabala starih tisućama godina.
Drevna stabla imaju gene i vrlo posebnu povijest jer su simboli otpornosti i prilagodbe. Oni su najbolji sportaši prirode, pojasnio je Barichivich.
Oni su poput otvorene knjige, a mi smo poput čitatelja koji čitaju svaki njihov prsten, kaže pak Carmen Gloria Rodriguez, asistentica u laboratoriju za dendrokronologiju i globalne promjene na Sveučilištu Austral.
Te "stranice" prikazuju sušne i kišne godine, ovisno o širini godova. U tim prstenovima bilježe se i požari i potresi, poput najsnažnijeg potresa u povijesti koji je ovo područje pogodio 1960. godine.
Pradjed se također smatra vremenskom kapsulom koja može ponuditi prozor u prošlost. Ako to drveće nestane, nestat će i važan ključ o tome kako se život prilagođava promjenama na planetu, rekao je na kraju Barichivich.
Izvor: Science Alert/AFP
