Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Malo ljudi može desetljećima živjeti daleko od doma i to u zemlji koja više sliči na scenarij filma, nego na stvarnu svakodnevicu.


Tanzanija je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, smještena na istočnoj obali Afrike. Don Dražen Klapež tu živi 28, a don Nikola Sarić gotovo 40 godina. Tanzanija je zemlja koja broji 40 milijuna stanovnika, među kojima puno gladnih, bosih, bolesnih i siromašnih. Bez obzira na takvo stanje, stanovnici Tanzanije uvijek su raspoloženi za pjesmu i ples.

Vezani članci Incest, ilustracija (Foto: Provjereno) - 5 Mnogi su uvjereni da nije kriv: Mladić osuđen na sedam godina zatvora zbog spolnog zlostavljanja sestre (5) Provjereno o narkomanima koji su pred građanima ubrizgavaju drogu (Foto: Provjereno) Narkomani jedni drugima ubrizgavaju drogu pred očima građana: ''Kad sam vidio postupanje policije, shvatio sam da ne mogu ništa''

>> Albino djevojčici odrubio glavu na kupanju s prijateljima

'Oni osjećaju tu sreću u jednostavnom životu i prihvaćaju te i teškoće i radosti', kaže hrvatski misionar don Dražen. 'Ja znam Afrikance, oni su sretan narod, oni su veseli narod. Što jednostavnije to bolje', dodaje. Tako ih je opisao don Nikola i kaže da im je ipak trebalo neko vrijeme da se ovdje udomaće.

Život u rukama vračeva

Odmah pri dolasku u tu zemlju, oba misionara ozbiljno su razmišljala o povratku, ali su se ipak odlučili ostati. I nisu požalili. Danas Tanzaniju smatraju svojim drugim domom, iako su čak znali biti u smrtnoj opasnosti. 'To je uvečer bilo, dočekali su me u mraku i puškom me upucali. Kad sam pao, kad sam upucan ležao na zemlji, ja se pitam: Bože, zašto baš mene? Koliko smo toga učinili za tu misiju, ne samo vjerski, pa škole smo radili, mostove, ceste, sadili kavu, sadili čaj, sadili stabla. Sve smo radili samo da taj narod malo animiramo da se podigne iz svog siromaštva, ali opet mislim na kraju: Bože, ti imaš svoj cilj. Ja sam uvijek imao povjerenje u Boga i svoj život stavljao u njegove ruke', ispričao je don Nikola.

Svoj život stanovnici ove zemlje često stavljaju u ruke vračeva i iscjelitelja. Jedan od njih je i Ndaro Burumani kojeg je u Dakawi posjetila ekipa Provjerenog. Reporterki Ani Blažević rekao je kako su ga sve što zna naučili duhovi, njegovi mrtvi pradjedovi. I tvrdi da može izliječiti rak i sidu. Pred ekipom Provjerenog pregledao je i pacijenta koji je zbog njega prešao 60-ak kilometara.

Oni koji ne znaju kako ozdraviti, traže vrača

Kaže da je bolestan i da mu nitko već tri godine ne zna reći što mu je. 'Izvlačim vraga iz njegovog tijela i baš kao da vrag odlazi pacijent ponovno dobije snagu, znači ozdravlja', kaže vrač Burumani. Pacijenta je po prsima zarezao žiletom, prislonio mu rog na ranu i pustio krv. Kasnije je iz te krvi izvukao metalnu žicu, za koju je tvrdio da ga je tom žicom netko htio začarati i tako ubiti.

Pacijent je odmah rekao da već osjeća olakšanje. Našoj ekipi, pak, nije promaklo da je žica mogla biti u rogu prije stavljanja na ranu. Začarane se obraćaju i 'doktoru' Madingi, također vraču. 'Oni ljudi koji su začarani pa ne znaju kako da ozdrave, dolaze meni, objasne od čega pate, i onda im dam adekvatnu medicinu', priča nam vrač.

Albino crnce čuvaju stražari

Zbog praznovjerja se u Tanzaniji gube životi. U samo tri godine ubijeno je gotovo 60 albino crnaca, među kojima i puno djece. Naime, vjeruje se da pomoću dijelova tijela albina vrač može napraviti pripravak kojim će se netko obogatiti, tj. uspješno započeti novi vlastiti posao. Shani je četverogodišnja curica i jedna od otprilike 150 tisuća albino crnaca u Tanzaniji. Živi pod zaštitom u selu Mabana. Na samom ulazu u selu su uvijek čuvari, a uz Shani, njezinu majku te još dvije albino crnkinje je uvijek barem jedan muškarac iz sela koji ih čuva.

Oni su u opasnosti od plaćenih ubojica, a to su nerijetko susjedi, rođaci, ujaci albino crnaca. 'Čula sam na radiju da te ljude i djecu hvataju i oduzimaju im život, ubijaju ih. Sad mom srcu kao majci nije lako', kaže majka albino djevojčice. Vračevi s kojima je pričala naša novinarka, prema našem očekivanju, jasno su rekli da nikad nisu radili pripravke od ruku ili nogu albino crnaca.

Rade na jakom suncu, a ne znaju za rak kože

Naime, međunarodna javnost jako se zainteresirala za te zločine, a prije tek godinu dana donesene su i prve smrtne presude ubojicama. Sestre Protazija i Janet, također albino crnkinje, vjerojatno su se zbog prisutnosti ostalih seljana bojale reći nešto o lošim iskustvima iz djetinjstva i kasnije. Ipak, ekipu Provjerenog šokirala je činjenica da se ne čuvaju od sunca i ne znaju da mogu oboljeti od raka kože. 'Kad idem raditi na njivu i sunce je jako, onda mi izbiju pjege', kaže 20-godišnja Protazija.

Ekipi Provjerenog u dvotjednom istraživanju Tanzanije pomogli su hrvatski misionari koji službeni jezik te zemlje, Swahili, govore možda i bolje nego hrvatski. Njihov rad upoznali smo prošlog tjedna u Provjerenom. Osim upoznavanja svakodnevnog života tanzanijskih plemena, misionari su našu ekipu odveli i na safari.