Veći dio Irana od četvrtka poslijepodne nema pristup internetu, što predstavlja najstrožu blokadu u posljednjih nekoliko godina, uvedenu nakon višednevnih eskalirajućih protuvladinih prosvjeda.
Unatoč tome, manji broj Iranaca i dalje riskira svoje živote kako bi dijelio poruke i informacije s vanjskim svijetom.
Zahvaljujući prokrijumčarenoj tehnologiji, vrlo mali dio zemlje i dalje uspijeva slati fotografije i videozapise u svijet. Primjerice, Telegram kanal Vahid Online u ponedjeljak je objavio fotografije tijela na ulici u Kahrizaku, na južnom rubu Teherana, dok je u nedjelju podijelio video prosvjednika koji na sprovodu uzvikuju "smrt Hameneiju".
Prema Amiru Rashidiju, iranskom stručnjaku za digitalna prava, neke od tih poruka prenose se pomoću online alata za zaobilaženje cenzure, poput Telegram proxyja i preglednika Ceno.
Daleko najvažniji dio tog sustava su Starlink terminali, koji se na internet povezuju putem tisuća satelita u niskoj Zemljinoj orbiti, a koji su tijekom posljednje dvije godine masovno krijumčareni u Iran.
Prema Rashidiju, u Iranu se trenutačno nalazi oko 50.000 Starlink terminala, dok drugi izvori taj broj procjenjuju i do 100.000. Korisnici te usluge, koja je dio SpaceX-a Elona Muska, čine tek mali dio ukupne iranske populacije od više od 90 milijuna ljudi.
Iako se putem jednog Starlink terminala na internet može spojiti više osoba, pa čak i cijela stambena zgrada, ukupan broj korisnika u cijeloj zemlji u najboljem slučaju doseže tek nekoliko stotina tisuća, rekao je Doug Madory, direktor za analizu interneta u tvrtki Kentik, platformi za nadzor i analizu mreža.
Ti korisnici predstavljaju posljednju, vrlo krhku vezu Irana s vanjskim svijetom. Vrlo malo informacija, barem elektroničkim putem, čini se da napušta zemlju, osim minimalnog prometa tvrtki i pojedinaca koje režim ima na tzv. bijeloj listi, javlja The Guardian.
Diljem Irana vlasti tragaju za Starlink terminalima - ometaju čitave četvrti pomoću alata razvijenih za elektroničko ratovanje te dronovima nadlijeću krovove u potrazi za prepoznatljivim satelitskim antenama, navode izvori. Prema zakonu donesenom 2025. godine, posjedovanje Starlink terminala u Iranu može se tumačiti kao špijunaža za Izrael i kažnjivo je s do deset godina zatvora.
Za sada se oni koji su prokrijumčarili Starlink terminale još mogu povezati na internet, iako je u četvrtima s intenzivnim ometanjem gotovo nemoguće učiniti više od slanja poruka. Tehnološki potkovaniji korisnici koriste VPN-ove kako bi prikrili svoju prisutnost, dok drugi jednostavno premještaju terminale s mjesta na mjesto kako bi izbjegli otkrivanje.
Za one bez terminala, objava na Telegram kanalu povezanom s državom daje naslutiti kakva bi mogla biti budućnost interneta u Iranu.
Među njima su domaće tražilice, domaće karte i navigacijske usluge, domaće aplikacije za razmjenu poruka, pa čak i domaća streaming platforma – iranska verzija Netflixa, rekao je Rashidi, s isključivo sadržajem koji je odobrila vlada.
Sve te stranice dio su iranskog nastojanja da stvori nacionalni internet, rekao je Rashidi - kostur mreže koji je znatno restriktivniji čak i od kineskog, pod upravljanjem države i gotovo potpuno nepovezan s vanjskim svijetom. Taj proces započeo je još za vrijeme administracije Hasana Rohanija, a sada se, čini se, ostvaruje.
To bi moglo značiti, upozoravaju Madory i Rashidi, da se internet u Iranu kakav je dosad postojao možda neće vratiti.
