Američka konzervativna Zaklada Heritage, koja apsolutno podržava Trumpovu unutarnju i vanjsku politiku, objavila je Indeks o snazi američkih oružanih snaga. U njemu je i dio koji se odnosi na jugoistok Europe, javlja dopisnik Dnevnika Nove TV iz Washingtona Ivica Puljić.
Balkanski saveznici: Albanija, Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Slovenija. Sve balkanske članice NATO-a pristupile su NATO-u u 21. stoljeću nakon NATO intervencija u Bosni i na Kosovu krajem 20. stoljeća, nastojeći izgraditi povjerenje i suradnju među povijesno razjedinjenim nacijama. Proces je unaprijedio vrijednosti NATO-a i potaknuo regionalnu suradnju, ali doprinosi tih nacija europskoj sigurnosti bili su sukladni njihovoj manjoj relativnoj veličini. Desetljeća regionalne integracije rezultirala su 2025. Zajedničkom deklaracijom o jačanju obrambene suradnje Hrvatske, Albanije i Kosova (koje nije članica NATO-a, a NATO KFOR je još uvijek na terenu). To je izazvalo žestoke prosvjede Srbije, koja i dalje smatra Kosovo separatističkom pokrajinom.
Hrvatska je udvostručila napore u kolovozu 2025. kada je potpisala obrambeni sporazum sa Slovenijom proširujući njihove postojeće veze kako bi se nesmetano odvijala zajednička proizvodnja i vježbe, što je i Srbija oštro kritizirala. Stupanj provedbe i mogući učinci na stratešku stabilnost na Balkanu tek će se vidjeti.
Američka vojna prisutnost u Europi
Američke vojne snage imaju pristup mnogim bazama diljem Europe. S više od 20 američkih vojnih baza na savezničkom teritoriju i brojnim bilateralnim sporazumima o vojnom pristupu, čisti vojni pristup nije problem za američke snage na europskom ratištu.
Nedavna povijest, od Zaljevskog rata do ratova u Afganistanu i Iraku do povlačenja američkih i koalicijskih snaga iz Afganistana, pokazuje vrijednost pristupa vojnom baziranju u Europi. Ovaj temelj podrške ojačan je unaprijed postavljenim zalihama američke vojne imovine u Američkom europskom zapovjedništvu (EUCOM) kako bi se zaštitio kredibilitet odvraćanja s zalihama kopnene, zrakoplovne snage i marinaca prisutnim na ratištu. Te bi zalihe došle na red prvenstveno nakon početka neprijateljstava s američkim vojnim snagama već raspoređenim u Europi koje sudjeluju u početnim
borbenim aktivnostima.
Od rujna 2025., Sjedinjene Države imale su nešto više od 67.500 vojnih osoba raspoređenih u zemljama EUCOM-a, od čega 67.847 aktivnih vojnika i 1742 pripadnika Nacionalne garde i pričuve. Dopunjavanje ovih trajno raspoređenih snaga od 2014. godine bio je stalan tok rotacijskih snaga u sklopu Operacije Atlantska odlučnost kako bi se umirili europski saveznici i izgradila interoperabilnost nakon ruske anekcije Krima.
Raspoređeno sekvencijalno u kontinuiranoj zamjenjivanju prethodnih snaga, ovo vojno osoblje proširuje grane vojske i stacionirano je prvenstveno u Poljskoj, iako je vježbalo i obučavalo se diljem istočnog krila NATO-a, kao i u Njemačkoj.
Zapadni Balkan
Od kraja Hladnog rata, američka politika na Zapadnom Balkanu usmjerena je na stvaranje sigurne i prosperitetne regije koja će na kraju biti dio transatlantske zajednice. Interesi Rusije su u suprotnosti s ovim ciljem: Moskva tvrdi da je proširenje NATO-a na Balkanu jedna od najvećih prijetnji Rusiji. Moskva stoga nastoji prekinuti transatlantsku vezu stvorenu sa Zapadnim Balkanom sijući nestabilnost i povećavajući svoj ekonomski, politički i vojni otisak u regiji.
Srbija
Cilj Rusije na Balkanu je jasan: stvoriti poteškoće za NATO i EU u regiji. Moskva nastoji spriječiti odmrzavanje zamrznutog sukoba na Balkanu - poput onog u Moldaviji - na načine koji bi potkopali interese Rusije.
Dok su Srbija i Rusija povijesno održavale bliske veze, do 2025. godine Srbija je nastojala uravnotežiti svoje odnose s Rusijom sa svojom željom da se pridruži EU. Zbog tih težnji, zemlja je pod pritiskom da se pridruži sankcijama EU-a protiv Rusije, što je Srbija do sada odbijala učiniti. U listopadu 2024., srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je da je njegova zemlja odlučna "ubrzati" svoje napore da postane članica EU-a. Ova nijansirana politika prema Zapadu natjerala je Beograd da se distancira od ruske obrambene industrije, a istovremeno dodjeljuje velike vojne ugovore europskim tvrtkama.
To uključuje i srpsku kupnju 12 borbenih zrakoplova Rafale od Francuske. U siječnju 2025., Srbija je otkazala niz ugovora o kupnji ruskog oružja, naglašavajući moguće preusmjeravanje u vojnoj nabavi.
Rusija je nedavno optužila Srbiju za opskrbu oružjem Ukrajine putem trećih zemalja, što potencijalno zaoštrava odnose. Prema ruskoj vanjskoj obavještajnoj službi (SVR), Srbija je Ukrajini isporučila stotine tisuća granata za raketne bacače i haubice, kao i milijun metka za malokalibarsko oružje, uglavnom putem državnih obrambenih tvornica. Prodaja je navodno išla preko Češke, Poljske, Bugarske, a nedavno i preko afričkih zemalja.
Ruska SVR napala je Beograd u izjavi u kojoj tvrdi da "srpska vojna industrija pokušava pucati Rusiji u leđa... Pokriće za antiruske akcije je jednostavna shema koja koristi lažne certifikate krajnjih korisnika i zemlje posrednike."
Bosna i Hercegovina
Rusija je također aktivna u Bosni i Hercegovini - točnije, etnički srpskoj Republici Srpskoj, jednom od dva podržavna entiteta unutar Bosne i Hercegovine koji su proizašli iz građanskog rata u toj zemlji 1990-ih. Moskva zna da je iskorištavanje unutarnjih etničkih i vjerskih podjela među bošnjačkim, hrvatskim i srpskim stanovništvom zemlje najlakši način da se spriječi ulazak Bosne i
Hercegovine u transatlantsku zajednicu. Sadašnji neslužbeni vođa Republike Srpske, Milorad Dodik, dugo se zalaže za neovisnost regije i uživa vrlo bliske odnose s Kremljom. Dodik je dugo planirao povući Republiku Srpsku iz državnih institucija Bosne i Hercegovine.
U lipnju 2022. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio je neustavnom Deklaraciju o ustavnim načelima Republike Srpske, koju je usvojila nacionalna skupština entiteta u prosincu 2021. Godine i omogućio "uspostavu vojske na razini entiteta, izlazak iz poreznog sustava i osnivanje Visokog vijeća sudaca i tužitelja unutar entiteta."
Dodik i dalje prijeti odvajanjem Republike Srpske od Bosne i Hercegovine i odbija priznati državne institucije sa sjedištem u Sarajevu. U ožujku 2025. sud u Sarajevu izdao je međunarodnu tjeralicu za Dodikom nakon njegove naredbe prethodnog mjeseca kojom se zabranjuje policiji koja predstavlja središnje vlasti Bosne djelovanje u Republici Srpskoj. Prkosni Dodik ponovno je posjetio Moskvu nekoliko dana nakon izdavanja tjeralice.
U travnju, pokušaj bosanske državne agencije za provođenje zakona da uhiti Dodika na temelju tjeralice za kršenje ustavnog poretka blokirali su njegovi Sigurnosni službe i entitetska policija. U trenutku pisanja ovog teksta, situacija ostaje u slijepoj ulici, a Dodik i dalje ponovno ponavlja namjeru Republike Srpske da krene naprijed s deklaracijom unatoč presudama Ustavnog suda.
Kosovo
Još jedno balkansko žarište je Kosovo. Rusija se dosljedno protivila međunarodno priznanje Kosova i osudio je odluku Kosova o osnivanju vlastitih oružanih snaga. Moskva nastoji opstruirati integraciju Kosova sa Zapadom, često iskorištavajući pritužbe unutar srspske manjine. Kosovo i njegovi zapadni saveznici dugo optužuju i Srbiju i Rusiju za pokušaj destabilizacije zemlje.
Napetosti su eskalirale u rujnu 2023. kada je skupina naoružanih kosovskih Srba i srpskih militanata napala iz zasjede jedinice kosovske policije u selu Banjska na sjeveru Kosova, ubivši jednog policajca i ranivši dvojicu. Vlada Kosova osudila je napad kao "teroristički napad" i pozvala na temeljitu međunarodnu istragu o umiješanosti Srbije u nasilje. Srpski predsjednik Vučić porekao je bilo kakvu povezanost s incidentom, umjesto toga upirući prstom u lokalne kosovske Srbe "koji ne žele da njima vlada Priština".
Beograd je više puta optužio Kosovo za ugnjetavanje srpkih zajednica na sjeveru zemlje i zatražio je veću autonomiju za njih.
Rusko Ministarstvo vanjskih poslova okrivilo je Kosovo za eskalaciju, tvrdeći da "nema sumnje da je jučerašnje krvoproliće izravna i neposredna posljedica nastojanja takozvanog 'premijera' Albina Kurtija da potakne sukob." Moskva je upozorila da bi situacija mogla izmaknuti kontroli, gurajući "cijelu balkansku regiju u opasnu provaliju" i da postoji "izravna prijetnja nastavka etničko čišćenje koje su prethodno provodili kosovo-albanski radikali."
