Mnogi vjeruju da je Pedro Alonso Lopez ubio mnogo više djevojčica u Ekvadoru, Peruu i Kolumbiji nego je priznao. Nakon 16 godina provedenih u zatvoru u Ekvadoru i 5 godina u bolnici sa psihičke bolesnike u Kolumbiji, 1998. je proglašen izliječenim te je pušten na slobodu, piše Blic.
Pročitajte i ovo
Monstrumu koji je tvrdio da će ponovo ubijati kada bude na slobodi, gubi se svaki trag. Nitko ne zna hara li i dalje zabačenim krajevima Južne Amerike.
Masovni ubojica Lopes rođen je 1948. godine u kolumbijskom mjestu Tolmija, kao sedmo od 13 djece siromašne prostitutke. Majka ga je u osmoj godini izbacila na ulicu, nakon što ga je vidjela da se seksa s rođenom sestrom. Od tada je gladovao, prosjačio, i tvrdi, u više navrata bio žrtva brutalnog seksualnog zlostavljanja.
Ubila je najmanje 23 ljudi: 'Sustav ne funkcionira pa sam ja odradila posao'
U zatvoru je završio s 18 godina zbog krađe automobila, i ondje je, kaže, doživio grupno silovanje. Svojim silovateljima se osvetio tako što je trojicu od četvorice ubio, a nakon izlaska iz zatvora počinje krvavi pohod. O načinu na koji je 'operirao' najbolje svjedoči intervju koji je nešto prije izlaska na slobodu dao jednom listu.
'Žrtve sam tražio na tržnicama, tražio sam djevojčice s određenim izgledom lica, lijepim i nevinim. Morala je biti dobra djevojčica, koja radi s majkom. Ponekad bih je pratio i po dva-tri dana, čekao da ostane sama. Dao bih joj neki poklon, recimo ogledalce, odveo je izvan grada, i obećavao da ću joj dati i poklon za majku.
Onda bih je odveo do tajnog skrovišta, gdje je čekao spreman grob. Ponekad su u njemu bila i tijela ranijih žrtava. Mazio sam ih, a u zoru bih ih silovao. Izlazak sunca me je uzbuđivao. Prisiljavao sam djevojčice na seks, pa bih im rukama obuhvatio vrat. Dok je sunce izlazilo, ja sam ih davio.
Trebalo im je i po 15 minuta da umru. Bio sam vrlo pažljiv. Dugo sam bio s njima, da se uvjerim da su mrtve. Ogledalcem sam provjeravao dišu li. Ponekad sa ih morao ubijati ponovo. Nikad nisu vrištale, jer nisu očekivale da će se nešto dogoditi. Bile su nevine. Moje male drugarice su voljele društvo. Često sam stavljao tri ili četiri u isti grob. Ali poslije nekog vremena bi mi dosadile, jer se nisu micale, pa bih potražio još djevojčica.
Nakon prvih ubojstava urođeničkih djevojčica u Ekvadoru tamošnji Indijanci otkrili i uhvatili, mučili i zakopali u zemlju do vrata. Nekoliko kršćanskih misionara ga je oslobodio i omogućio mu da pobjegne, nakon čega je nastavio svoj pohod. Jesu li ga zatvor i psihijatrijska ustanova uistinu izliječili nije poznato, jer više nitko za njega nije čuo.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
