Što je marburški virus? Vrlo je zarazan, stopa smrtnosti ide i do 88 posto, a ovo su simptomi bolesti

Uz devet smrtnih slučajeva, postoji još 16 sumnjivih slučajeva u zemlji, s pacijentima koji pokazuju simptome koji uključuju groznicu, umor, povraćanje s krvlju i proljev.

Prisutnost virusa u istočnoj provinciji Kie Ntem označava prvo izbijanje bolesti u Ekvatorskoj Gvineji. Dolazi otprilike šest mjeseci nakon što je u Gani u srpnju 2022. godine prijavljeno izbijanje te zaraze.

Marburški virus rijedak je među ljudima, ali je vrlo zarazan nakon što pronađe ljudskog domaćina, a bolest može biti fatalna, s prosječnom stopom smrtnosti oko 50 posto, poručio je WHO.

Pročitajte i ovo Smrtnost 90 posto Povratak najsmrtonosnijeg virusa za koji ne postoji lijek: Zbog dvoje preminulih gotovo stotinu ljudi u karanteni

Tijekom izbijanja virusa u Angoli 2005. godine stopa smrtnosti među pacijentima iznosila je čak 88 posto. Uobičajeni simptomi marburškog virusa uključuju hemoragičnu groznicu, umor, povraćanje s krvlju i proljev.

Bolest počinje s visokom temperaturom, jakom glavoboljom i malaksalošću. Mogu se pojaviti i bolovi u mišićima i grčevi, kao i žutica, mučnina i bol u abdomenu, piše Insider.

Pročitajte i ovo Smrtnost 90 posto Povratak najsmrtonosnijeg virusa za koji ne postoji lijek: Zbog dvoje preminulih gotovo stotinu ljudi u karanteni

Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) rekao je da se petog dana može pojaviti i osip bez svrbeža na prsima, leđima ili trbuhu.

Pacijenti također oko trećeg dana imaju karakterističan izgled s duboko usađenim očima, bezizražajnim licem i ekstremnom letargijom.

Smrt često nastupi između osam i devet dana. Virus je vrlo zarazan, a nakon smrti tijelo i dalje može ostati zarazno.

Ne postoje trenutačno poznata cjepiva ili antivirusni tretmani, tvrdi WHO, ali njega, hidracija i liječenje specifičnih simptoma mogu poboljšati šanse pacijenata za preživljavanje.

Marburg potječe iz iste obitelji virusa koji uzrokuju ebolu, skupine koji se nazivaju filovirusi. 

Pročitajte i ovo Nema lijeka WHO sazvao hitan sastanak zbog izbijanja jedne od najsmrtonosnijih zaraza na svijetu

Virus se prenosi na ljude preko šišmiša, koji su prirodni domaćini virusa. To nije respiratorni virus. Nakon što se čovjek zarazi, on se širi izravnim kontaktom s tjelesnim tekućinama zaraženih ljudi, kao i preko kontaminiranih površina i materijala.

Virus je prvi put prepoznat 1967. među laboratorijskim stručnjacima koji su provodili istraživanja u Marburgu i Frankfurtu u Njemačkoj te u Beogradu u Srbiji.

UN-ova zdravstvena agencija rekla je u priopćenju od ponedjeljka da je poslala stručnjake za epidemiologiju, upravljanje slučajevima i prevenciju infekcija u Ekvatorsku Gvineju kako bi pokušali kontrolirati epidemiju.

Vlasti u susjednom Kamerunu priopćile su u srijedu da je ta zemlja otkrila dva sumnjiva slučaja bolesti.