Od ulaza u zgradu na sedmom katu, spuštala sam se dizalom na treći kat na kojem se nalazila soba u kojoj sam noćila u Rimskim termama. Potpuno drugačiji koncept od onoga na što je navikao um, bila je dobra vježba usredotočenosti za mozak. Inače po uobičajenom principu stvari znate da kada izlazite iz sobe na recepciju, dizalo vas vozi dolje, dok je u Rimskim termama taj koncept potpuno obrnut.
Zasluge za to pripadaju arhitektu Rafku Napastu koji je zahvaljujući inventivnom radu na zgradi Rimskih termi dobio i nagradu jer je vanjski vizual uklopio u prirodni tako da je iz daljine teško primjetiti da dvije vile spaja i središnji dio građevinskog kompleksa, već se stvara dojam da je ta središnja građevina dio zelenog brda.
Hotelski kompleks Rimske terme spajaju, dakle, tri međusobno povezana hotela i prostire se na 30.000 kvadratnih metara. Svaki hotel ima različit stil. Hotel Sofijin dvor opremljen je u klasičnom stilu, nudi 43 luksuzno opremljene jednokrevetne i dvokrevetne sobe. Najraskošnije sobe imaju balkon s kojih se prostire pogled na obližnja brda i rijeku Savinju te crkvicu Lurd. Hotel Rimski dvor nalazi se između Sofijinog dvora i Zdravilskog dvora. Terasasto se spušta kao zeleni niz te stvara izvrsno okruženje za opušanje i smišljanje novih ideja. U njemu se nalazi 68 dvokrevetnih soba i suita. Zdravilski dvor ima 76 soba, od kojih je četiri prilagođeno teško pokretnim osobama.
Osim toga, malo udaljenije, u srcu prirode i okružena veličanstvenim parkom nalazi se i Vila Sisi koja oduševljava sve koji žele mir i istinsku povezanost s prirodom. U Vili Sisi nalaze se tri apartmana, a svaki ima dvije odvojene spavaće sobe, predstoblje, dnevni boravak, malu kuhinju i kupaonicu s tušem.
Specifična arhitektura nije jedino po čemu se ističu ove terme. Na mjestu gdje se danas nalazi kupalište pronađeni su mramorni žrtvenici i zavjetni spomenici posvećeni nimfama i rimskoj boginji zdravlja Valeduti. Rimske terme prvi se put spominju u akvilejskoj listini 1486. godine, a zaživjele su 1840. kada ih je u ime svoje supruge Amalije kupio veletrgovac iz Trsta Gustav Adolf Ulrich, jer je zbog blagotvornih učinika tamošnje termalne vode – ozdravio. Nakon 1848. Terme su posjetili mnogobrojni ugledni gosti, kao što je engleska princeza i pruska prijestonaslijednica Viktorija, Napoleonova sestra…Tijekom Drugog svjetskog rata, zauzela ih je njemačka vojska i preuredila u bolnicu za svoje vojnike. Od kraja Drugog svjetskog rata do 1991. Rimskim termama upravljala je JNA. Ljekovite učinke termalne vode i prekrasnog okoliša u o su vrijeme primali samo zatvoreni krugovi oficira.
Danas su one, zahvaljujući armenskom investitoru koji ondje i živi posljednje dvije godine, otvorene za sve.
Izvori u Rimskim termama nalaze se prilibližno 1.000 metara ispod površine zemlje, a prema službenim podacima, termalna voda ondje sadrži: kalcij (53 mg/l), kalij (1,8 mg/l), magnezij (26 mg/l), natrij (3,7 mg/l), stroncij (92ng/l), željezo (0,001 mg/l), aluminij (20ng/l), kadmij (0,2 ng/l), nikal (4,4 ng/l), kobalt (1 ng/l), molibden (6,5 ng/l), bakar (2,6 ng/l), jod (0,005 mg/l), silicij (14,8 mg/l), bor (80 ng/l), selen (3 ng/l), krom (0,5 ng/l), sumpor (0,001 mg/l), hidrogen-karbonat (258 mg/l), CO2 (13,3 mg/l).
Nakon ”joge za mozak” prilikom orijentacije s dizalom, potpuno opuštanje pronašla sam u bazenima koji su vizualno slični rimskim kupalištima i koji su ispunjeni ljekovitom termalnom vodom, a prostiru se na 450 kvadratna metra. Pored bazena, tu je i Zemlja sauna Varunia gdje je korisnicima na raspolaganju rimska, finska, turska i infracrvena sauna. U posebnom dijelu nalaze se četiri autentične kamene kupelji iz rimskih vremena i šest suvremenih kupelji za opuštanje u dvoje.
Točku na ”i” u Rimskim termama stavlja odlično pripremljena hrana vizualno dojmljiva kao i arhitektura kompleksa, a i okusom joj malo što može parirati.
