Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Znanstvenici iz Edinburgha u nedavnom su istraživanju provedenom u Etiopiji došli do zaključka da bi se afrički kontinent mogao raspasti.


Skupina znanstvenika sa Sveučilišta u Edinburghu iznijela je tezu da se afrički kontinent raspada te da je u tijeku početni stadij stvaranja novog oceanskog bazena.

Mogući dokaz za to nalaze u golemim pukotinama koje su glavno obilježje rasjeda Afar u Etiopiji, a neodoljivo podsjećaju na vulkanske rasjede kakvih ima na dnu oceana, a koji 'iscrtavaju' granicu između dvaju dijelova Zemljine kore. Uz njih najčešće ključa lava koja malo-pomalo stvara novu koru i tako postupno širi oceanski bazen.

>> Doznajte 10 bizarnih načina na koje vas može ubiti vulkan!

Ipak, stvari nisu toliko bombastične koliko bi se isprva moglo pomisliti. LiveScience citira Kathy Whaler, geofizičarku sa Sveučilišta u Edinburghu, koja tvrdi da situacija u Etiopiji nije potpuno usporediva s onom na oceanskom dnu.

Istina, Whaler je s kolegama uočila oko 500 kubičnih kilometara magme ispod rasjeda Afar i tvrdi da je pitanje trenutka kada će dio te magme izbiti negdje na površinu. No, za razliku od oceanskih rasjeda, u kojima je magma najčešće odmah ispod morskog dna, u Etiopiji je uočena na poprilično velikoj dubini, ali i na još većoj udaljenosti od dosad poznatih lokacija na kojima je magma već izbijala, posljednji put 2005. godine.

Ti mali prodori magme 2005. godine izazvali su veliki interes u znanstvenoj zajednici, no najnovije otkriće unijelo je novu pomutnju među znanstvenike, koji već godinama pokušavaju odgonetnuti što se ondje zapravo zbiva.

Područje u kojem se nalazi rasjed Afar nalazi se na spoju triju tektonskih ploča, koje se udaljavaju jedna od druge, zbog čega i nastaju pukotine Zemljine kore, koja se stanjuje, dok se njezin plašt rasteže i prilagođava poput rastopljene plastike. Zbog smanjenog tlaka stijene se polagano podižu i približavaju kori, tale se i stvaraju magmu.

Tijekom 2005. ondje je zabilježen veći broj potresa uslijed kojih je magma ispunila ukupno 14 pukotina. Najveća je bila duga 60 kilometara i široka osam metara.

Whaler i kolege su uz pomoć instrumenata za mjerenje promjena u Zemljinim magnetskim i električnim poljima tražili izvorišta magme te su otkrili da je potekla iz male plitke komore relativno blizu Zemljine površine.

No, dublje u plaštu pronađen je golemi sustav magmatskih bazena, koji se proteže na širini od 30-ak kilometara. Jedan drugi tim znanstvenika geokemijskim je mjerenjima došao do zaključka da je plašt ispod Afara stotinjak Celzijevih stupnjeva topliji no što bi trebao biti.

Nakon svega, Whaler ipak kaže da znanstvenici iz najnovijih otkrića ne mogu izvoditi neke definitivne zaključke. 'Većina kolega nam je rekla da je rasjed Afar dobar za usporedbu s oceanskim rasjedima, no nalazi do kojih smo došli pokazuju da između njih ipak postoji razlika', rekla je.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook