Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Želiš li otići u Ameriku, pitanje je koje je nakon godina gladi i bijede upućeno Kimu. Mozak mu je bio toliko ispran da je odmah odgovorio 'ne'. No jedan glumac natjerao ga je da se predomisli.


Ako normalno djetinjstvo postoji u Sjevernoj Koreji, onda ga je Joseph Kim imao - na početku. Živio je s ocem, majkom i starijom sestrom u Hoeryongu, gradu kojem je prednost činjenica da je rodno mjesto prve supruge Kim Il-sunga.

Vezani članci Odvjetnik Krešimir Krsnik Bandićev odvjetnik Krsnik za DNEVNIK.hr: "Neprimjereno je sada govoriti o postupcima protiv njega... Uvijek je bio isti, neumoran, samo jurnjava" Svijeća u ulazu u zgradu u Bužanovoj ulici Na ulazu u Bandićevu zgradu zapaljen je lampion, na zgradi Poglavarstva crna zastava

Mlade obitelji u tom su gradu imale pristup trgovini namirnicama, brijačnici pa i štandu sa sladoledom. Na kraju svakog dana djeca bi se okupila oko televizora i uživala u kokicama i slatkišima.

Ono što Kim nije znao je da je Hoeryong bio i još uvijek je dom koncentracijskom logoru, jednom od šest koji postoje u zemlji.

O životu u Sjevernoj Koreji napisao je memoare nazvane 'Pod istim nebom: Od gladovanja u Sjevernoj Koreji do spasenja u Americi'. Piše kako mu se činilo da su svi bili jednaki - jedna velika sjevernokorejska obitelj.

FOTOGRAFIJE IZAZIVAJU SUMNJU Kim Jong-un je ozbiljno bolestan?

1994. godine, kada je Kim imao četiri godine, njegov otac, poštovani član Radničke partije, bio je toliko uspješan da je izgradio kuću za svoju mladu obitelj.

Kima su upisali u vrtić koji se pohađa dvije godine, a u kojem je učio o velikom vođi Kim Il-sungu i važnosti svakodnevnog obožavanja. Svaka osoba u Sjevernoj Koreji u kući je trebala imati uokvirenu sliku vođe i njegove supruge.

Kako objašnjava Kim, prašina na portretu Kim Il-sunga ili njegovo smještanje iza puknutog stakla bili su dovoljni razlozi za odlazak u logor. Zato je njegovo otac svako jutro prvo pažljivo čistio okvire.

Djeca su učila i o Americi, uglavnom pomoću ilustracija. Učitelji su im pokazivali crteže američkih vojnika koji bajonetama probadaju trudne žene iz Sjeverne Koreje i odvode ih u plinske komore.

Nema tolerancije: Zbog ovih 20 'zločina' u Sjevernoj Koreji gubi se glava

'Držao sam dah dok su učitelji objašnjavali kako su Amerikanci došli u našu zemlju da pokolju Korejce samo jer su to htjeli. Rekli su da su jedini ljudi koji su zaustavili dolazak Amerikanaca u zemlju Kim Il-sung i vojnici', prisjeća se Kim.

Iste te 1994. godine Kim Il-sung je preminuo. Ubrzo je Rusija zaustavila subvencioniranje nacije s hranom i gnojivom. 1995. godine biblijske kiše i poplave uništile su usjeve.

'Tijelo zna kad nešto nije hrana'

Narod je pogodila velika glad. U roku nekoliko tjedana Kimov otac nije bio u mogućnosti hraniti svoju obitelj, a njegova majka brala je biljke na koje je nailazila, bile one jestive ili ne, i prisilno njima hranila Kima i njegovu sestru.

'Tijelo zna kada nešto nije hrana', prisjetio se Kim.

Siromaštvo je bilo iznenadno i teško. Djed njihovih susjeda umro je od gladi, a Kimovi roditelji počeli su se žestoko svađati oko načina kako doći do hrane. Otac je odbijao biti dio crnog tržišta i davanja mita jer je vjerovao da su takve stvari moralno pogrešne, a majka je bila u agoniji jer je smatrala da na taj način žrtvuje djecu.

Zaspao na sastanku s Kim Jong Unom, pa pogubljen raketnim bacačem

Prodala je vjenčanicu kako bi kupila ono malo hrane koja je bila dostupna.

'Mi smo umirali. Naša lica su postajala sve mršavija. Imali smo malo energije za igranje ili čitanje knjiga ili bilo što drugo', objasnio je Kim.

Do proljeća 1996. godine obiteljski obroci sastojali su se od šake korova, a bilo je dana kada su imali tek gutljaj vode.

Kimova majka otišla je kod svojih roditelja, a otac je zaključio da im je najbolja prilika odlazak kod njegovog brata nedaleko Pjongjanga. On je bio na visokoj funkciji u vojsci, a do njega su putovali vlakom. Na putovanje koje je trebalo trajati manje od 10 sati potrošili su tri tjedna.

'Ljudi su ležali u prolazima preslabi da podignu glavu, neke su odvodili na polja i ostavljali ih da tamo umru. Dok smo prolazili stanice gledao sam nagomilane leševe', priča.

Obitelj pak kod nikoga nije bila dobrodošla na duže vrijeme jer hrane je bilo sve manje i dodatna usta za hraniti bila su potencijalno smrtonosna odgovornost.

Priče o ljudima koji jedu djecu

S ulica su nestajali psi i štakori, a pojavile su se i priče o ljudima koji su ubijali i jeli svoju dojenčad te prodavali djecu za hranu. Priče su to u koje Kim i danas vjeruje.

Kimov otac prodao je polovicu kuće za količinu kukuruznog kruha dovoljnu za tjedan dana. Kada ga je ponestalo molio je bratića za hranu, ali on ga je odbio.

To je bio njegov kraj. Brzo je propadao i nakon dva i pol mjeseca preminuo. Na pogrebu je Kimova majka objavila kako ona i njegova sestra idu u Kinu i da je dogovorila sve s posrednikom koji ih je trebao prokrijumčariti u tu zemlju. Uhvaćena je i odvedena u zatvor, a Kim je kasnije saznao da je njegovu sestru prodala nekom Kinezu.

Kim je bio 12 godina star. Tri godine proveo je idući od rođaka do rođaka, a ponekad bi završio na ulici ili u popravnom domu gdje je slušao, piše, vriskove djece koju su silovali stražari.

Sigurnost u domu bila je slaba i nakon nekoliko mjeseci uspio je pobjeći. Bez obitelji i hrane učinio je nešto što je ranije bilo nezamislivo - jedne hladne zimske noći preko zaleđene rijeke Tumen prešao je u Kinu. Nakon što je prešao rijeku skrivao se u napuštenoj kući šest dana.

Nakon toga pronašao je crkvu. Naime, jedna starija Kineskinja rekla mu je da traži mjesto s križem jer je to sigurna lokacija. Iako o križevima i kršanima nije znao ništa, poslušao je što mu je rekla.

Posebna ponuda

Uključen je u podzemnu mrežu kineskih kršćana pod vodstvom župnika koji je pomagao sjevernokorejskim izbjeglicama. Župnik je postao jedna od prvih osoba kojoj je Kim uistinu vjerovao.

Kimu je kupio novu odjeću i smjestio ga kod žene kojoj je trebala pomoć oko stana, a nakon nekoliko mjeseci došao je s posebnom ponudom.

'Želiš li otići u Ameriku', pitao ga je. Kimov prvi dogovor bio je 'ne', jer, kaže, mozak mu je bio toliko ispran da je ta riječ odmah izašla iz njegovih usta. Župnik ga je ipak potaknuo da razmisli o ponudi, a kada je pogledao film u kojem je glavnu ulogu tumačio Sylvester Stallone oduševio se. Htio je vidjeti kako je živjeti u SAD-u.

Odveden je u skladište u Yanjiju koje su dijelom vodili članovi američke neprofitne organizacije LiNK. Nakon dva mjeseca mladi Amerikanac Adrian rekao je da će njemu i još dvojici dječaka pomoći da odu u Ameriku.

Za početak trebao ih je učiniti više Kinezima. Izložio ih je zapadnoj kulturi i mijenjao njihov izgled i ponašanje. Prije odlaska u Ameriku Kim je četiri mjeseca proveo u američkom konzulatu.

'Zašto sam doputovao?'

U SAD-u ga je dočekala socijalna radnica i smješten je u udomiteljsku obitelj u Richmondu. Imao je 17 godina, jedva je znao engleski, i, ironično, njegovi udomitelji imali su neobična i stroga pravila kada je riječ o hrani. Hladnjak je bio prazan, hrana zaključana i bilo je zabranjeno jesti izvan redovitih oborka.

'Nisam mogao shvatiti zašto sam doputovao iz Kine da bih gladovao u Americi', prisjetio se.

Nazvao je socijalnu radnicu koja ga je, užasnuta, odmah premjestila u drugu obitelj. Prvi dan njegova nova pomajka otvorila je hladnjak i rekla mu da jede kad želi i koliko želi.

Kim Jong-un otrovao tetku - Otkriveno i zašto

Asimilirao se iznimno brzo. Imao je 21 godinu kada je završio srednju školu, nakon čega se odlučio preseliti u New York.

Čuo je da mu je majka i dalje u zatvoru zbog pokušaja bijega, a nema pojma gdje je sestra završila, no, nada se kako je majka još uvijek živa i da je sestra u Kini pronašla dobrog muža.

Zašto baš New York?

Danas ima 24 godine, a iako zbog pothranjenosti i života u Sjevernoj Koreji kasni s obrazovanjem, nedavno je primljen na sveučilište. Jednog dana volio bi raditi za nevladinu organizaciju i pomoći drugima u Sjevernoj Koreji, ali nada se da će zauvijek ostati u New Yorku koji je izabrao zbog vrlo specifičnog razloga.

'Bojao sam se da neću biti samostalan u američkom društvu. Razmazili su me - imao sam hranu i odjeću, a sve što sam morao raditi je odlaziti u srednju školu. No, na maturi sam počeo sumnjati u samog sebe: 'Imam li vještine potrebne za preživjeti?' A onda mi je netko rekao: 'Ako možeš preživjeti u New Yorku, možeš preživjeti bilo gdje'', ispričao je.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook