Osim smanjenja emisija ugljikovog dioksida, sve je jasnije da ćemo, kako bismo temperaturu Zemlje održali na sigurnoj razini, aktivno morati iz zraka micati plin. Međutim, postavlja se pitanje: "Gdje ćemo pohraniti dioksid?" Najviše pažnje privukla je ideja o pohranjivanju ispod zemlje, koji bi se mogao ostvariti injekcijom u isušena polja nafte i plina. Taj plan dokazano funkcionira, ali nije jasno hoće li ga javnost prihvatiti.
Analitičar energije koji trenutačno radi na Novom Zelandu, Steve Goldthorpe, predložio je alternativu: Njegov plan je izbacivanje ugljikovog dioksida duboko u oceanske brazde, gdje će trajno ostati u obliku tekućeg jezera, izvještava New Scientist.
Ključan dio plana, tvrdi Goldthorpe, jest što, jednom kada dosegne dubinu od oko 3.000 metara, ugljikov dioksid postaje gušći od vode, zbog čega će potonuti na dno, gdje će trajno ostati.
Ken Caldiera, s Carnegie instituta za znanost, predstavio je sličnu ideju u radu objavljenom 2008. godine. Njegova ideja nije postala popularnom jer ugljikov dioksid u dodiru s vodom stvara ugljikovu kiselinu, što bi moglo imati velike posljedice za podvodni ekosustav.
Caldiera tvrdi da bi dubokomorsko jezero od ugljikovog dioksida vjerojatno zahtijevalo barijeru. "Možda neki oblik plastične plahte", rekao je. Caldiera misli da je najveći problem pronalazak prave lokacije: "Ljudi će dioksid najvjerojatnije htjeti pohraniti u blizini elektrana." Caldiera tvrdi da su oceanske brazde tipično daleko od elektrana i bušotina, zbog čega bi prijenos ugljikovog dioksida bio skup.
Jezera ugljikovog dioksida formiraju se i u prirodi. Prije 11 godina, 2006., Fumio Inagaki, iz Japanske agencije za znanost i tehnologiju mora i zemlje, takvo je jezero pronašao duboko u Istočnom kineskom moru.
