Ministar unutarnjih poslova Wolfgang Schaeuble i berlinski
gradonačelnik Klaus Wowereit položili su vijence na glavni spomenik, a prije toga su na tome mjestu, u kapelici pomirbe bili na ekumenskoj vjerskoj službi.
Prema podacima Centra za istraživanje suvremene povijesti u Potsdamu od 13. kolovoza 1961. do pada Berlinskoga zida krajem 1989. na tome je mjestu život izgubilo 125 ljudi.
Kapelica je sagrađena na mjestu nekadašnje crkve, srušene da bi nastala zona u kojoj su istočnonjemački stražari smjeli slobodno pucati. Početnu žičanu ogradu istočni su Nijemci brzo ojačali i pretvorili u betonski zid nalik zatvorskome, sa promatračnicama i bodljikavom žicom.
U 28 godina postojanja Zida, Zapad je stalno prosvjedovao protiv njega i ljude koji su ga uspjeli prijeći proglašavao junacima, kao i one koji su u početku uspjeli prokopati tunel pod njime.
Zid je bio najpoznatiji dio tzv. Željezne zavjese, ali Njemačka je bila podijeljena na istočni komunistički i zapadni demokratski dio utvrđenom granicom dugom više od tisuću kilometara sa sjevera na jug zemlje.
Njemački su se dužnosnici u nedjelju okupili i u Marienbornu na sjeveru Njemačke i prisjetili se prepreke podignute u ruralnome dijelu zemlje. Ondje je prije deset godina na mjestu graničnoga prijelaza između Istočne i Zapadne Njemačke podignut spomenik.
Njemačke se ponovno ujedinila 1990. Zida više nema, ali neki njegovi dijelovi ponovo su podignuti kao spomenik.
