Žena koja je promijenila živote milijuna siromašnih postaje sveticom

Krhka figura u bijelom sariju s plavim obrubom, lica izbrazdana borama, kretala se sa smiješkom među bolesnima i onemoćalima, jednoga bi pomilovala, drugome prinijela žličicu hrane.

Pročitajte i ovo Pozdravio vjernike Papa Franjo izgledao bolje na tjednoj audijenciji Na tako važan dan Papa Franjo na misi preskočio tradiciju staru 1700 godina: ''Ovo je vrlo neobično''

Pola stoljeća je Majka Tereza u utočištu u Kolkati i drugdje u svijetu davala ljubav, pružala pomoć i vraćala dostojanstvo nevoljenima i neželjenima.

Za mnoge čiji je život dotakla bila je svetica i mnogo prije nego što je takvom priznao i Vatikan. A papa Franjo će to formalno učiniti u nedjelju, 4. rujna, na Trgu svetog Petra.

"Oni najusamljeniji, najjadniji i umirući u njezinim su rukama dobili sućut i milosrđe temeljeno na poštovanju prema čovjeku", obrazložio je Nobelov odbor 1979. dajući joj nagradu za mir.

Bilo je to dugo putovanje za Agnes Gonxha Bojaxhiu, rođenu u imućnoj albanskoj obitelji u Makedoniji 26. kolovoza 1910. godine. Otac joj je umro kad joj je bilo osam, što je obitelj dovelo u teško financijsko stanje.

Već u 12. godini Agnes je znala da želi služiti Bogu i siromašnima. Kad joj je bilo 18 pridružila se Družbi Sestara Naše Gospe od Loreta, irskoj zajednici sestara koja je vodila škole u Indiji. Uzela je ime Tereza.

U Indiju je iz Dublina stigla 1929. i podučavala je u školi za djevojčice u Calcutti, danas Kolkati, koju je vodila njezina družba. Na ulicama ispred samostana svakodnevno je gledala onemoćale i siromašne beskućnike za koje nitko nije mario.

Čula je Božji poziv

Godine 1946. u vlaku za Darjeeling čula je Božji poziv da se pridruži Isusu u u brizi za siromašne.

Vatikan joj je godinu poslije dopustio da napusti sestre Gospe od Loreta i otvori prvu školu u sirotinjskom dijelu Kolkate.

Majka Tereza dobila je 1950. dopuštenje da pokrene vlastiti red, Misionarke ljubavi, s ciljem da se skrbe o onima za koje se nema tko brinuti. Družba danas ima 4500 sestara i djeluje u 133 zemlje.

Uzela je s ulica bolesne, očajne, odbačene ljude svih vjera i odvela ih u utočište Nirmal Hriday (Čisto srce) gdje su dobili dostojanstvenu palijativnu skrb. Ona i sestre njezina reda brinuli su i za siročad, gubavce i mentalno oboljele.

Papa će je proglasiti sveticom pošto je Vatikan priznao dva čudesna ozdravljenja pripisana njezinu zagovoru, jedno u Indiji, drugo u Brazilu.

"Malenoj rastom, velikoj u vjeri, Majci Terezi povjerena je misija širenja Božje ljubavi prema čovječanstvu, posebno za najsiromašnije od siromašnih. Kanonizacija je prilika da se ugledamo u kršćansku junakinju i izuzetan uzor kršćanskog života", priopćio je Vatikan.

Njezina kanonizacija bit će jedan od vrhunaca Franjine Svete godine milosrđa, koja završava 20. studenoga.

Nije Majka Tereza bila pošteđena niti kritika. Zamjerali su joj nehigijenske uvjete u njezinim ubožnicama, izostanak medicinske pomoći onima koji pate, vjerski fundamentalizam, krštenja umirućih bez pitanja, prihvaćanje novca od diktatora i financijske nepravilnosti u vrijeme dok je njezina družba rasla.

Ali za većinu ljudi, posebno u Indiji koju je izabrala za život i rad, Majka Tereza bila je obožavana. Zbog nesebične žrtve zvali su je "anđelom siromašnih" i "sveticom iz kanalizacije".

Kad je primila Nobelovu nagradu, odbila je banket u svoju čast, koji stoji otprilike 7.000 dolara, i tim je novcem platila božićni obrok za 2000 ljudi. Financijski dio Nobelove nagrade u iznosu od 192.000 dolara usmjerila je u svoje dobrotvorne udruge.

Iako je od 1949. indijska državljanka, govorila je da pripada cijelom svijetu.

Privatna pisma objavljena nakon njezine smrti pokazuju da je posljednjih 50 godina života imala ozbiljne dvojbe u svoju vjeru i očajavala što je izgubila kontakt s Isusom, ali to otkriće nije umanjilo njezine zasluge u očima Vatikana.

Majka Tereza umrla je 5. rujna 1997. u 87. godini, a indijska vlada priredila joj je državni pogreb u sjedištu Misionarki ljubavi u Kolkati. Danas je to mjesto hodočašća njezinih sljedbenika.

Njezina mala soba na prvom katu sačuvana je kakva je bila i odražava asketski život. Iznad skromne postelje je kruna od trnja, Isusova slika i natpis: "Moj poziv je ljubav". (Hina)