Žalbena faza vatikanskog suđenja stoljeća nastavljena je u utorak nakon dvaju udaraca za tužiteljstvo pape Franje, koji bi mogli imati ozbiljne posljedice na ishod toga problematičnog procesa.
Slučaj se odnosi na nekoć vrlo moćnog kardinala Angela Becciua i još osam optuženika, koji su 2023. godine proglašeni krivima za niz financijskih kaznenih djela nakon opsežnoga dvogodišnjeg suđenja.
Međutim, vatikanski Visoki kasacijski sud nedavno je potvrdio odluku nižeg suda kojom je u cijelosti odbačena žalba tužiteljstva. To znači da optuženici u žalbenom postupku mogu očekivati samo poboljšanje presuda i kazni, ako one već ne budu u potpunosti ukinute.
Istoga dana kada je donesena odluka Kasacijskog suda glavni vatikanski tužitelj Alessandro Diddi također je povukao višemjesečne prigovore i iznenada se povukao iz slučaja umjesto da se suoči s mogućnošću da mu sud naloži izuzeće.
U središtu spora je Diddijeva uloga u danas već zloglasnoj seriji WhatsApp poruka koje su dovele u pitanje vjerodostojnost cijelog suđenja. Poruke, koje dokumentiraju višegodišnje zakulisne napore usmjerene protiv Becciua, upućuju na problematično ponašanje vatikanske policije, tužiteljstva, pa i pape Franje.
Nekoliko odvjetnika obrane tvrdilo je da poruke pokazuju kako Diddi nije bio nepristran u postupanju s dokazima i svjedocima te da nije bio sposoban nastaviti obnašati svoju dužnost.
Diddi je te tvrdnje odbacio kao neutemeljene te se oštro požalio kardinalima sucima Kasacijskog suda. Ipak, odlučio se povući: "kako bi spriječio da se insinuacije i neistine o meni iskoriste za nanošenje štete i narušavanje procesa utvrđivanja istine i ostvarivanja pravde".
Da je Kasacijski sud presudio protiv Diddija i utvrdio da je njegova uloga nespojiva s vođenjem postupka, cijeli bi slučaj mogao završiti poništenjem suđenja ili proglašenjem ništavnosti. Ovako je žalbeni sud zaključio da su Diddijeve tužiteljske aktivnosti bile valjane iako se on naknadno povukao iz predmeta.
Izvorno suđenje započelo je 2021. godine, a u središtu je bila investicija Vatikana od 350 milijuna eura u nekretninu u Londonu. Tužitelji su tvrdili da su posrednici i vatikanski monsinjori Svetu Stolicu oštetili za desetke milijuna eura kroz naknade i provizije prilikom kupnje nekretnine, a potom je ucjenjivali za dodatnih 15 milijuna eura kako bi prepustili kontrolu nad imovinom.
Izvorna istraga otvorila je dvije glavne grane povezane s Becciuom, koji je osuđen za pronevjeru i kažnjen s pet i pol godina zatvora. Sud je osudio još osam optuženika za pronevjeru, zlouporabu položaja, prijevaru i druga kaznena djela, ali ih je po mnogim točkama oslobodio, javlja abc news.
Svi optuženici tvrde da su nevini i podnijeli su žalbe. Žalbu je podnijelo i tužiteljstvo jer je sud uvelike odbacio njihovu tezu o velikoj zavjeri za prijevaru Svete Stolice te se umjesto toga usredotočio na manji broj ozbiljnih, ali sporednih kaznenih djela.
Diddi je žalbeni postupak vidio kao priliku da ponovno iznese svoju izvornu optužnicu. No, u žalbi je jednostavno priložio svoj prvotni zahtjev za osudu, što je žalbeni sud odbacio uz obrazloženje da žalba ne ispunjava zakonski zahtjev "konkretnosti".
Riječ je o neugodnoj proceduralnoj pogrešci koju Kasacijski sud u presudi od 9. siječnja nije bio spreman oprostiti.
Uloga pape Franje
Žalbeni postupak sada se nastavlja razmatranjem drugih argumenata obrane, pri čemu se sljedeća linija napada usmjerava na ulogu pape Franje u istrazi.
Tijekom suđenja odvjetnici obrane tvrdili su da njihovi klijenti ne mogu imati pošteno suđenje u apsolutnoj monarhiji u kojoj papa ima vrhovnu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, a Franjo je te ovlasti koristio tijekom istrage.
Sporna su četiri tajna izvršna dekreta koja je Franjo potpisao 2019. i 2020. godine, u ranoj fazi istrage, a kojima su vatikanskim tužiteljima dane vrlo široke ovlasti, uključujući nekontroliranu primjenu prisluškivanja i pravo odstupanja od važećih zakona.
Ti su dekreti otkriveni tek neposredno prije početka suđenja i nikada nisu službeno objavljeni. Nisu sadržavali obrazloženje ni vremenski okvir nadzora niti su predviđali neovisni sudski nadzor nad prisluškivanjem, a doneseni su isključivo za potrebe te istrage.
Diddi je tvrdio da su Franjini dekreti pružali neodređena "jamstva" za osumnjičenike, a sud je u prvostupanjskom postupku odbacio tvrdnje obrane da su njima povrijeđena temeljna prava optuženika na pošteno suđenje. U donekle zamršenoj odluci, suci su zaključili da nije došlo do povrede načela zakonitosti jer je zakone donio sam papa.
Prema kanonskom pravu Katoličke Crkve, papi može suditi samo Bog. No papa također ne može donositi zakone koji krše božansko pravo, što otvara potencijalnu dilemu ako bi sud u konačnici utvrdio da su Franjini dekreti povrijedili temeljna prava optuženika.
Vatikan je ustrajao na stajalištu da su svi optuženici imali pošteno suđenje.
