Kineska flota istraživačkih brodova koja djeluje u području dubokomorskog rudarenja sve češće privlači pažnju međunarodne javnosti, a najnovija analiza CNN-a i ekološkog portala Mongabay otvara pitanje njihove stvarne uloge. Prema dostupnim podacima, riječ je o aktivnosti koja nadilazi čisto znanstvena istraživanja i potencijalno ima i stratešku, pa i vojnu dimenziju.
TRAGEDIJA U SUSJEDSTVU
Dječak popio dva gutljaja iz bočice i preminuo: "Nije mu bilo spasa..."
Problem s opskrbom
FOTO "Nema dizela ni benzina": Neke pumpe već bez goriva, ministar se pravi Englez
u tijeku
Rat na Bliskom istoku
VIDEO Kaos na Bliskom istoku: Trump tvrdi jedno, Iran drugo, Izrael nastavlja s napadima
Analiza kretanja osam kineskih istraživačkih brodova tijekom posljednjih pet godina pokazuje zanimljiv obrazac: tek oko 6% vremena provedenog na otvorenom moru ti su brodovi zapravo boravili u zonama koje su službeno dodijeljene kineskim kompanijama za istraživanje dubokomorskih resursa. Podaci su prikupljeni putem platformi MarineTraffic i Deep Sea Mining Watch.
Osim tih plovila, najmanje još pet brodova koji su ranije sudjelovali u sličnim misijama pokazuje slične obrasce ponašanja. Stručnjaci upozoravaju da takva aktivnost upućuje na moguće šire ciljeve, koji nadilaze civilnu znanost.
Posebno zabrinjava činjenica da su neki od brodova u više navrata isključivali sustav automatske identifikacije (AIS), koji je obvezan za sve veće brodove i služi za emitiranje podataka o identitetu i lokaciji. Takvo “nestajanje s radara” zabilježeno je stotinama puta i često se tumači kao pokušaj izbjegavanja nadzora.
Većina analiziranih brodova povezana je s državnim institucijama koje imaju veze s kineskom mornaricom, a redovito pristaju u lukama povezanim s vojnom infrastrukturom.
Među njima su plovila poput Xiang Yang Hong 01, Xiang Yang Hong 03 i Dong Fang Hong 1, koja su dio šire mreže kineske oceanske istraživačke flote.
Prema podacima China Maritime Studies Institutea, Kina danas raspolaže s više od 40 brodova za znanstvena istraživanja na otvorenom moru, što je čini vlasnicom najveće takve flote na svijetu.
Iako nijedan pojedinačni dokaz ne potvrđuje izravnu vojnu ulogu tih brodova, kombinacija prikupljenih podataka upućuje na koncept tzv. vojnocivilne fuzije – strategije koju Kina aktivno provodi.
Cilj te politike je integracija civilnih i vojnih kapaciteta kako bi se ojačala nacionalna moć, posebno u pomorskom prostoru.
Dubokomorsko rudarenje pritom postaje ključna geopolitička arena. Riječ je o industriji koja bi mogla osigurati pristup rijetkim i strateški važnim mineralima potrebnima za tehnologije budućnosti, uključujući baterije, električna vozila i obnovljive izvore energije.
Područja istraživanja regulira Međunarodno tijelo za morsko dno (ISA), organizacija pod okriljem Ujedinjenih naroda. Iako pravila za komercijalnu eksploataciju još nisu u potpunosti definirana, Kina se već pozicionirala kao vodeći igrač – drži pet od ukupno 31 istraživačkog ugovora i ujedno je najveći financijski donator ISA-e.
S druge strane, Sjedinjene Američke Države nisu ratificirale Konvenciju UN-a o pravu mora (UNCLOS), koja predstavlja temelj pravnog okvira za upravljanje morskim resursima. Zbog toga Washington svoje ambicije u dubokomorskom rudarenju razvija izvan tog sustava.
Administracija Donalda Trumpa dodatno ubrzava napore za osiguranje lanaca opskrbe ključnim mineralima, što je dio šire strategije jačanja američke pomorske i industrijske moći. Takav pristup mogao bi u budućnosti dovesti do povećanih napetosti između velikih sila.
Kako globalna utrka za resursima s morskog dna tek uzima zamah, jasno je da dubokomorsko rudarenje više nije samo pitanje znanosti i ekonomije – već i geopolitike i sigurnosti.