Radoslav Dragijević, optuženi u slučaju ubojstva djevojčice Danke Ilić (2), od kojeg je prošlo više od dvije godine, progovorio je za Nova.rs o ubojstvu svoga sina Dalibora Dragijevića, koji je umro u pritvoru.
Usred noći
Istok Hrvatske pogodio jak potres: "Čulo se kao vlak"
pravomoćna presuda
Tragedija koja je potresla Hrvatsku: Robert Žaja oslobođen optužbe za smrt sestara Filipović
Inspektorat zatvorio ilegalno groblje
VIDEO Strašan napad na novinarsku ekipu Dnevnika Nove TV: "Ovo ste vi stavili, ovo je namješteno!"
Drugi sin, Dejan Dragijević, zajedno sa Srđanom Jankovićem, glavni je optuženi za smrt djevojčice koju su, prema optužnici, udarili službenim automobilom, a njezino tijelo prvo bacili na divlje odlagalište te ga premjestili na nepoznato mjesto koje do danas nije nađeno. Prema navodima tužiteljstva, pomogli su im upravo Dejanov brat i otac, Dalibor i Radoslav Dragijević.
"Da je beba nestala, vidio sam na mobitelu jer ne gledam televiziju. Nisam ni znao da će mi to promijeniti život i ostaviti praznu kuću", započeo je svoju ispovijest Radoslav Dragijević iz sela Zlot kod Bora.
"Prvo su uhitili Dejana, zajedno s tim Srđanom Jankovićem. Odveli su ga s posla. Dolazili su svaki dan, pretraživali kuću, oduzimali stvari. Onda su prvo odveli Dalibora s posla na razgovor, mislim da je bio četvrti ili peti travnja. Prvi put su ga pustili. Onda su ga ponovno uhitili. Tog dana, prije nego što je otišao na posao, Dalibora sam vidio posljednji put. Tada su policajci odveli mene i moju suprugu Svetlanu. Nju su pustili, ali mene su zadržali", objašnjava Radoslav Dragijević.
"U prolazu mi je policajac rekao: 'Ubili smo ti sina'"
Inspektorima je trebalo priznanje, i to brzo.
"Nisu me tukli, to ne mogu reći. Prijetili su mi. Jedan od njih rekao mi je da je bolje priznati nego da me odvedu u podrum. Star sam čovjek, bolestan... Jedan udarac mogao bi me ubiti, valjda me zato nisu tukli. Rekao sam jednom od njih: 'Nemojte me tući, nego mi daj pištolj, s jednim metkom, da sam odlučim i da sve prekinem.' Stalno su me vodili od Bora do Zaječara i natrag. U prolazu, jedan od policajaca rekao je: 'Ubili smo vam sina.' Nije mi rekao u ćeliji ili u kombiju, nego u hodniku, da ne smijem ništa pitati ni reći", prisjetio se.
U tom trenutku nije znao koji je to sin, kasnije je saznao da je to bio Dalibor. Kasnije je čuo da su tukli i njegova drugog sina, Dejana.
"Čuo sam da su ih tukli nekim metalnim šipkama. Nekoliko sam puta pročitao liječnički nalaz s obdukcije, da vidim što su napravili mom sinu. Sad više ne mogu, nemam snage", kaže Radoslav.
Radoslav Dragijević
Foto:
Vesna Lalić/Nova.rs
Svoga drugog sina, Dejana, vidio je tijekom pritvora, kada su ih policajci smjestili u istu sobu, vjerojatno da bi čuli što govore.
"Bilo mi je čudno što su nas tako stavili, bez nadzora. Dok smo bili sami, pitao sam Dejana na vlaškom: 'Reci mi, Dejane, jesi li ubio bebu?' Rekao mi je da nije. Tada se pojavio policajac, šef, i rekao mi: 'Priznaj do 6, da mogu reći predsjedniku.' (Vučiću op.a.) Odgovorio sam da nemam što priznati", kaže Radoslav Dragijević.
Da mu je supruga umrla, saznao je dok je u pritvoru gledao televiziju.
"Vidio sam i vijesti na televiziji da mi je supruga Svetlana umrla. Vidio sam u vijestima kako idu dolje da piše da je majka ubojice male Danke umrla. Tako sam saznao. Nitko od stražara nije mi rekao. Svetlana je bila srčani bolesnik, nije to mogla podnijeti", kaže Radoslav Dragijević.
"Kad sam pušten iz pritvora, bila je ponoć, a nitko nije bio obaviješten, došao sam u Zlot i zatekao praznu kuću. Moja žena i jedan sin bili su mrtvi, drugi sin bio je u zatvoru. Nisam imao djece. Nisam mogao ući. Sada ne idem po susjedstvu. Nije to zato što me ljudi ne žele vidjeti, teže mi je vidjeti njihove unuke. Umrijet ću, a nemam unuke, zato sam usamljen", govori Radoslav.
Optužnica je više puta vraćena na dopunu, uspoređeno je čak 800 bioloških tragova, ali nije bilo podudaranja s DNK-om Danke Ilić.
"Samo sam jednom u životu bio na Banjskom Polju prije nego što se ovo dogodilo. Nikad prije nisam vidio to odlagalište otpada na Starom putu (prema Boru), samo tijekom rekonstrukcije, nikad mu nisam prišao blizu", objašnjava Dragijević.
Optužnica za smrt Danke Ilić
Danka Ilić nestala je 26. ožujka 2024. godine u Banjskom Polju u Boru. Predsjednik Aleksandar Vučić objavio je da je Danka ubijena, da su dvije osobe privedene i da su priznale zločin. Riječ je o radnicima PUK-a Vodovod iz Bora, Srđanu Jankoviću i Dejanu Dragijeviću. Riječ je o radnicima koji su toga 26. ožujka bili na poslu u Banjskom Polju.
Optužnicu za smrt Danke Ilić podiglo je Više javno tužiteljstvo u Zaječaru, nakon nekoliko izmjena, a trenutačno se nalazi na preispitivanju pred Apelacijskim sudom.
Dejan Dragijević i Srđan Janković optuženi su za kazneno djelo teškog ubojstva u suučesništvu, dok je Radoslav Dragijević optužen za kazneno djelo neprijavljivanja kaznenog djela i pomaganja počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela.
Sumnja se da su 26. ožujka 2024. u Banjskom Polju kod Bora Dejan Dragijević i Srđan Janković prvo automobilom JKP-a Vodovod udarili dvogodišnju djevojčicu, a zatim je stavili u vozilo. Zatim ju je jedan od njih usmrtio, tvrdi tužiteljstvo. Sumnja se da su njezino tijelo bacili na odlagalište otpada, odakle je kasnije premješteno.
Radoslav Dragijević osumnjičen je da je pomogao sinu Dejanu Dragijeviću da premjesti tijelo djevojčice. Tijelo djevojčice nikada nije pronađeno.
Smrt Dalibora Dragijevića u pritvoru: Imao je brojne ozljede
Istragu je obilježilo ubojstvo svjedoka Dalibora Dragijevića u postaji. Dana 6. travnja doveden je u policijsku postaju u Boru, a već sljedećeg dana Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo je da je umro, navodeći da je smrt nastupila prirodnim putem. Tada je objavljeno da su mu policajci pokušali pomoći, ali bezuspješno. Međutim, te su tvrdnje ubrzo dovedene u pitanje.
Portal Radar.rs objavio je da je Dragijević preminuo nasilnom smrću te da su na njegovu tijelu pronađene brojne ozljede. Objavili su dijelove obdukcijskog nalaza Instituta za sudsku medicinu u Beogradu u kojem se, među ostalim, navodi da je imao povrede na testisima i tabanima te prijelome većine rebara s lijeve i desne strane.