"Imao sam stol, crnu kavu i nešto opreme", kaže vitalni 74-godišnjak dok novinare vodi prostorijma bivšeg zloglasnog sjedišta albanske tajne službe, koji je nedavno otvoren kao muzej.
Pročitajte i ovo
Nazvana po bršljanu koji se nekoć penjao njezinim zidovima, Kuća lišća sada prikazuje oruđa i metode kojima se tajna služba koristila da tijekom gotovo polustoljetne komunističke vladavine "vidi i čuje sve".
"Prislušne uređaje postavljali smo u hotele, veleposlanstva. Mikrofoni su bili pod stolovima, pod stolicama, u okvirima za slike, u svjetiljkama", rekao je Vako, svojedobno jedan od šefova u službi.
Natpisi na ulazu kažu da je muzej posvećen "nevinim žrtvama koje je režim sa željom da ima potpunu kontrolu nad ljudskim tijelom i dušom špijunirao, hapsio, progonio, sudio i pogubio".
U jednoj prostoriji izloženi su deseci uređaja za snimanje, napravljeni u Albaniji, Njemačkoj, Japanu i Kini, kojima je namjena bila uloviti i najmanji šum zabranjenih aktivnosti, poput kritiziranja režima, namjere da se otputuje ili prakticiranja vjere.
Tu je i laboratorij u kojem su se izrađivali dupli ključevi za ilegalna pretraživanja ili pisma upućena Enveru Hohxi testirala na biološke otrove.
Albanska oprema za skrivanje prislušnih uređaja, poput dugog crnog kaputa s dubokim unutarnjim džepovima, vjerojatno ne bi našla svoje mjesto u filmovima Jamesa Bonda.
Možda je danas je ta oprema pomalo smiješna, ali posljedice stalnog i invazivnog nadzora "još su otvorena rana" albanskog društva, kaže direktorica muzeja Etleva Demollari.
Paranoidni režim
"Mnogo je ljudi bilo progonjeno, mnogi su patili, ali niti nakon 25 godina pravda nije zadovoljena", rekla je Demollari.
Po udruzi albanskih političkih zatvorenika, paranoidni režim Envera Hohxe pogubio 5.577 muškaraca i 450 žena, a desetke tisuća poslao u zatvore ili radne logore.
Otvaranje Kuće lišća smatra se korakom naprijed u suočavanju s tamnim poglavljem albanske povijesti nakon što su ranije i dva komunistička nuklearna bunkera u Tirani pretvorena u muzeje.
Spomenika žrtvama komunističkog progona u Albaniji, međutim, još nema.
Ali postoje znaci da se to mijenja u Spacu, jednom od najgorih radnih logora u Albaniji, smještenom u nepristupačnim planinama 95 kilometara od Tirane.
Stotine "državnih neprijatelja" izgubilo je živote u tamošnjim rudnicima bakra i pirita, radeći u dugim smjenama uz bijednu ishranu.
Danteov pakao
U nekim oknima temperatura je dosezala 40 stupnjeva, kaže bivši zatvorenik Saimir Maloku dok obilazi danas ruševne zatvorske zgrade.
Maloku, kojemu je 71 godina, proveo je šest godina u Spacu i još tri u drugom zatvoru. Optužili su ga da je britanski agent.
Za vrijeme boravka u Spacu težina mu se gotovo prepolovila. "Bio sam živi mrtvac", rekao je.
U sobi u kojoj je spavao s još desecima zatočenika, Maloku pokazuje na tragove na zidovima gdje su zbijeni na tri kata bili njihovi kreveti sa slamaricama.
Oni koji u rudnicima nisu ispunjavali normu završili su u samicama. Bijeg je bio nemoguć zbog teškog i strmog terena, okruženog bodljikavom žicom.
"Živio sam u Danteovom paklu i, hvala Bogu, izašao živ".
Spac je nakon pada komunizma napušten, ali Maloku godinama predvodi kampanju da se mjesto pretvori u memorijalni centar žrtvama i u tome ima uspjeha.
Njujorška Svjetska zaklada za spomenike prije dvije je godine uvrstila Spac na popis 50 ugroženih povijesnih spomenika "zbog iznimno napredovalog procesa propadanja" i zatražila da se obnovi i pretvori u mjesto sjećanja.
U međuvremenu su počeli hitni radovi s ciljem sprječavanja daljnjeg urušavanja. Financira ih Švedska preko albanskog ogranka nevldine organizacije Kulturno nasljeđe bez granica (CHWB). (Hina)
-
IPAK SE PREVARIO U NEČEMULegendarni Šveđanin: "Hrvati su veliki i tromi, Švedska mi može zahvaliti"
-
Prijetnja sigurnostiEuropska zemlja priprema stanovnike za rat, poslane upute: "Ako čujete eksploziju..."
-
Drama u BiHAmina (18) pobjegla od muža, našli je promrzlu, golu i bosu: "Spasila je živu glavu"
