Između 1963. i 1989. Zapadna Njemačka dala je za slobodu više od 33.000 političkih zatvorenika u Demokratskoj Republici Njemačkoj (DDR) prijeko potrebnu robu, poput hrane i goriva, vrijednu oko tri milijarde maraka.
Pročitajte i ovo
PUŠTENI NA SLOBODU
Pao dogovor s Trumpovim izaslanikom: Lukašenko oslobodio rekordan broj političkih zatvorenika
Apel za donacije
Danijel svaki dan ide na terapije i rehabilitaciju, sada mu je hitno potrebna pomoć: "Ovo može napraviti veliku razliku"
napeta situacija
Avioni ne uspijevaju sletjeti na hrvatski aerodrom: "Pokušavaju svi, ali..."
35
Strašno stanje
FOTO Od alkohola i cigareta do potpunog nemara! Dijete progutalo šaraf i završilo na operaciji, pokušalo se sve zataškati
Energetika
Država dijeli novac: Dio građana moći će dobiti gotovo 25.000 eura
Ali otkupnine nisu imale humanitarni učinak kojem se Zapad nadao, kaže autor studije 'Trgovina ljudima ili humanitarno djelovanje. Plaćanje ucjena za političke zatvorenike iz DDR-a 1962./63.-1989.' Jan Philipp Woelbern.
'Zapadna Njemačka s jedne je strane pomogla zatvorenicima, ali s druge je strane možda potaknula Stasi (tajnu policiju DDR-a) da otme još više ljudi da bi dobili više otkupnine', rekao je.
Podatci koje je Woelbern prikupio iz njemačkih arhiva i razgovora sa svjedocima pokazuju da je Zapadna Njemačka imala samo imena zatvorenika, ne i podatke o kaznama, pa je plaćala i otkupnine za one koji su već bili pušteni iz zatvora.
Bilješke Stasija pokazuju da je DDR zahvaljujući takvim nepotpunim podacima 60-ih godina prošlog stoljeća zaradio nekoliko milijuna njemačkih maraka.
Zanimljivo je i to, pokazuje istraživanje, da 40 posto ljudi za koje je otkupnina plaćena nije nikada otišlo u Zapadnu Njemačku.
Zatvorenici će služiti zatvorske kazne od tisuću godina, ali u samo osam sati?!
Woelbern je u razgovoru s bivšim zatvorenicima doznao da oni uopće nisu znali u kakvim su okolnostima oslobođeni te da mogu otići na Zapad. 'Nisu imali pojma o tome', rekao je.
Agenti Stasija pitali bi zatvorenike što bi učinili kad bi nakon izlaska iz zatvora mogli otići iz zemlje, a ovi su, obično zbog straha od daljnjeg progona, odgovarali da bi ostali u DDR-u, rekao je Woelbern.
Premda su državljani Istočne Njemačke od kraja 70-ih mogli podnijeti zahtjev za trajno iseljenje u Zapadnu Njemačku, broj osoba koje su zatvorene nakon njegova podnošenja stalno je rastao, a 1984. bio je oko 1.500.
'To je na Zapadu pobudilo sumnju da DDR zatvara ljude samo da bi dobio otkupninu', rekao je Woelbern.
Suprotno vjerovanju da je roba kojom je plaćane otkupnina donekle popravila humanitarno stanje u DDR-u, vlasti u Istočnoj Njemačkoj zapravo su tu robu prodavale da bi dobile novac za otplatu duga - bankama u Zapadnoj Njemačkoj.
'Ne može se reći da je otkupnina bila korisna stanovništvu DDR-a', zaključio je Woelbern. (Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook