Prošlog rujna, dok su šetali Trgom nebeskog mira u Pekingu, kineski predsjednik Xi Jinping i ruski predsjednik Vladimir Putin ulovljeni su u rijetkom trenutku s upaljenim mikrofonima.
Razgovarali su o nečemu što zvuči kao znanstvena fantastika - mogućnosti da transplantacija organa dramatično produži ljudski život. "Ljudski se organi mogu neprestano presađivati. Što duže živite, postajete mlađi, pa čak i postižete besmrtnost", čulo se kako govori Putinov prevoditelj. "Neki predviđaju da bi u ovom stoljeću ljudi mogli živjeti i do 150 godina", uzvratio je Xijev prevoditelj. Taj neoprezni trenutak ponudio je rijedak uvid u strogo čuvani odnos dvojice moćnika koji, nakon kombiniranih 39 godina na vlasti, ne pokazuju namjeru odstupiti.
Ovaj tjedan Putin ponovno stiže u Peking, i to točno na 25. obljetnicu Ugovora o dobrosusjedstvu i prijateljskoj suradnji između Rusije i Kine. Dok je posjet američkog predsjednika Donalda Trumpa Xiju prošlog tjedna bio popraćen zlatnim posuđem i raskošnim banketima, Putinov posjet planiran je daleko skromnije i u tišini. Kremlj je tek kratko poručio kako se nadaju iz prve ruke čuti detalje o sastanku Trump-Xi. Ipak, iza kulisa tog "prijateljstva bez granica" krije se duboka asimetrija u kojoj Kina polako, ali sigurno, diktira sva pravila, piše BBC u svojoj analizi.
"Rusija je potpuno u kineskom džepu"
Analitičari upozoravaju kako je ovaj odnos izrazito neravnopravan. "Rusija je potpuno u kineskom džepu i Kina može diktirati uvjete", jasna je procjena Alexandera Gabueva, direktora analitičkog centra Carnegie Russia Eurasia Center.
Brojke govore same za sebe: Kina je najveći trgovinski partner Rusije, dok Rusija čini tek skromnih 4% ukupne kineske međunarodne razmjene. Godine zapadnih sankcija natjerale su Moskvu da spas potraži u Pekingu. Primjerice, kineski tehnološki gigant Huawei, kojeg je Zapad izbacio s tržišta, danas drži ključne stupove ruske telekomunikacijske mreže.
Još opasnija ovisnost stvorena je nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine. Prema najnovijim izvješćima Bloomberga, Rusija danas uvozi više od 90% svoje sankcionirane napredne tehnologije i komponenti za vojnu mašineriju upravo iz Kine, što je porast od 10% u odnosu na prošlu godinu. Moskva je itekako svjesna tog rizika. Dmitri Trenin, predsjednik Ruskog vijeća za međunarodne poslove, nedavno je u tekstu pod naslovom "Nikome se ne klanjamo" otvoreno poručio da Rusija ne želi postati vazalna država te da mora zadržati ravnopravan status s Kinom. No, u stvarnosti, Moskva jednostavno nema alternativu.
Unatoč golemoj premoći, Kina se prema Rusiji ponaša s oprezom i ne želi izazvati revolt među ruskom elitom. "Kineska politika prema Rusiji je politika samonametnutog suzdržavanja. Kina ne gura Rusiju u kut", objašnjava Marcin Kaczmarski, profesor sigurnosnih studija sa Sveučilišta u Glasgowu.ž
Rusija je, unatoč ekonomskoj podređenosti, ponosna velesila koja ne trpi pritiske. Kada je Xi tijekom posjeta Moskvi 2023. navodno pritisnuo Putina da ne koristi nuklearno oružje u Ukrajini, Rusija je samo par dana kasnije prkosno objavila da postavlja nuklearno oružje u Bjelorusiju – jasno poručivši Pekingu da zadržava neovisnost.
Osim toga, ruski iscrpljujući rat u Ukrajini Kini služi kao idealan poligon. Peking pomno analizira zapadno oružje i taktike dok razmatra vlastite opcije za potencijalnu invaziju na Tajvan. Rusija također nudi specifične vojne tehnologije koje Kina još uvijek treba, a ključni faktor su i nepregledni energetski resursi. Pregovori o plinovodu Snaga Sibira 2, koji bi preko Mongolije u Kinu trebao isporučivati 50 milijardi kubičnih metara plina, blizu su konačne realizacije. U jeku nestabilnosti na Bliskom istoku, jeftini ruski energenti Kini jamče dugoročnu energetsku sigurnost.
Partneri, a ne saveznici: Brak iz interesa koji ignorira ljudska prava
Zapadni analitičari ovaj odnos često pogrešno vide ili kao "osovinu autoritarnosti" predanu uništenju Zapada, ili kao krhko bratstvo pred raspadom. Stvarnost je drugačija. To nije vojni savez, već fleksibilno strateško partnerstvo koje opstaje upravo zato što niti jedna zemlja ne mora slijepo pratiti onu drugu.
Oni dijele golemu granicu od 4300 kilometara koja je nekada bila izvor sukoba, a danas je mirna. Dijele i komplementarne ekonomije, ali i zajednički otpor prema svjetskom poretku pod vodstvom SAD-a. Ono što ih najčvršće veže jest činjenica da - za razliku od Zapada - jedna drugoj ne drže lekcije o ljudskim pravima. Moskvu ne zanimaju optužbe za progon Ujgura u Xinjiangu, kao što ni Peking nije zanimala smrt ruskog oporbenog čelnika Alekseja Navaljnog.
Ipak, u pristupima geopolitici postoji jasna razlika. Dok Rusija želi potpuno srušiti zapadni sustav, Kina je daleko strpljivija i pragmatičnija jer i dalje ovisi o zapadnim tržištima. To se vidjelo i po umjerenoj reakciji Pekinga na nedavne američke poteze u Iranu, gdje Kina nije željela zatvoriti vrata komunikacije s Washingtonom uoči Trumpova posjeta.
I dok dio zapadnih diplomata sumnja u stvarnu kulturnu bliskost običnih ljudi - tvrdeći da bi bogati Rusi i dalje radije kupovali stanove u Londonu i Parizu nego u Pekingu - sankcije su učinile svoje. Zbog strožih europskih viznih pravila, Rusi masovno putuju u Kinu zahvaljujući bezviznom režimu.
"Međusobna povezanost raste nevjerojatnom brzinom. Rusi danas masovno voze kineske automobile i koriste kineske mobitele", ističe Gabuev. Sve veći broj programa razmjene studenata i zajedničkih znanstvenih istraživanja ubrzano zbližava ova dva društva.
Asimetrija u korist Kine dugoročno ostaje najveća slabost Moskve, no predviđanja o raspadu ovog saveza potpuno su promašena. Kako zaključuje Bobo Lo, bivši diplomat u Moskvi: "Obje strane su svjesne da je ovo partnerstvo jednostavno previše važno da bi propalo. Nijedna od njih nema održivu alternativu."
