Održao je jedan solidan govor, čak bolji od brojnih predizbornih političkih govora, ali i od onih pobjedničkih (primjerice, nakon pobjede Zorana Milanovića). Nije Bernardić nikad impresionirao svojim stilom, originalnom figurativnošću niti govornom izvedbom.
Pročitajte i ovo
Najveći troškovi u 2018.
Koliko nas je stajao protekli saziv Sabora - i to bez plaća zastupnika? Doznajte tko je bio najrastrošniji, a tko najštedljiviji
Komentar Gabrijele Kišiček
Je li Radimir Čačić slika hrvatske politike? "Po malo čemu je njegovo ponašanje bilo drugačije od nekog dječaka iz 3. c"
Ali, očito je jučer bez pritisaka i stresa održao jedan od boljih govora u svojoj karijeri. Nije branio sebe, nije o sebi čak ni puno govorio već je isticao važnost SDP-a u hrvatskoj povijesti, a završio citatom Ivice Račana.
Bilo bi puno bolje kada bi sam izgovarao riječi koje će se godinama prenositi baš poput onih Ivice Račana, ali s obzirom na to da nikada nije ni imao takav retorički potencijal, pohvalan je barem izbor citata o tome kakvu sliku Hrvatske želimo.
I da, čestitka HDZ-u i Andreju Plenkoviću skoro je zaboravljena pa se i čini kao puka formalnost. Ali, barem i to ritualno i bontonsko poštivanje oponenata, dobar je civilizacijsko-komunikacijski pomak.
I Miroslav Škoro čestitao je pobjedničkom HDZ-u, ali za razliku od Davor Bernardića on je slijedio onaj retorički recept izbornog ne-pobjednika: pronaći razlog kojim se lošiji rezultat može relativizirati i pretvoriti u bolji (Nakon samo 50 dana postojanja Domovinski pokret je postigao treći najbolji rezultat), reći da je to ionako rezultat koji se očekivao (Ja sam realan čovjek!) i na kraju, prebacivanje odgovornosti (loše vrijeme kampanje, neizvjesnost, neregularno ponašanje na izborima).
Uz sve to, Miroslav Škoro održao je govor bez energije i entuzijazma, stilski prilično skroman i stjecao se dojam kao da to obraćanje mora "odraditi". Čak je i njegov "gubitnički" govor na predsjedničkim izborima bio s više elana i optimizma, s više duha i energije. Škoro ističe da je rezultat ovih izbora sve samo ne "gubitnički", ali svojim govorom pokazuje kao da se gubitnički osjeća.
Za razliku od Škore, Božo Petrov govorom je pokazao da je MOST itekako zadovoljan rezultatima. Naravno, koliko Petrov može biti veseo i poletan u svom govorničkom nastupu. Njegov "umirujući" glas i pjevna intonacija podsjeća nas više na čitanje Evanđelja negoli na politički govor, a tome pridonosi i zahvala dragom Bogu, dramatične stanke i pomalo patetično ponavljanje o tome kako im se nisu davale velike šanse, ali se "iskren i pošten pristup" uvijek vrati.
Posebno zahvaljuje mladim ljudima koji su prepoznali njihovu priču i "dali svoje srce". Cijeli govor, i sadržajno i izvedbeno, bio je pomalo patetičan, pomalo dramatičan (Hrvatska se probudila! Mi dolazimo!) i pomalo teatralan. Ali, to je tipično za Božu Petrova i njegovo pokazivanje zadovoljstva rezultatom.
Političko iznenađenje ovih izbora svakako je platforma Možemo, a njihov čelnik Tomislav Tomašević održao je jedan pravi, euforični pobjednički govor. Kada bi netko procjenjivao izbornog pobjednika samo na temelju završnih obraćanja stranačkih čelnika, pomislio bi da je Tomislav Tomašević novi premijer.
Široka gesta, uzdignuta ruka, govor nešto glasniji od uobičajenog, dramatične stanke na pravim mjestima i jasne, kratke i retorički efektne poruke kojima se nabraja što su "im sve rekli da ne mogu", a da bi na kraju završio s MOŽEMO! Kratak, ali vrlo efektan, borben i odlučan govor pokazuje kako se može računati na to da će Tomislav Tomašević ne samo politički već i retorički konkurirati brojnim "prekaljenim" političarima u Saboru.
Na kraju, govor koji se iščekivao cijele večeri bio je pobjednički govor Andreja Plenkovića. Euforična atmosfera i slavljeničko raspoloženje nisu, čini se, pretjerano djelovali na predsjednika HDZ-a koji je doduše s osmijehom na licu održao jedan govor zahvale građanima, glasačima HDZ-a, suradnicima i strategima kampanje.
No, sve je to bilo smireno, čak i presmireno, prilično racionalno te staloženo i neobično za velik pobjednički govor. Čini se kao da je Andrej Plenković procijenio da je sam izborni rezultat dovoljan za slavlje pa da nije potrebno i govornički podizati raspoloženje. A možda je jednostavno umoran i iscrpljen.
Sudeći prema govorima u izbornoj noći, novi saziv Sabora bit će ne samo politički nego i retorički vrlo raznolik i zanimljiv.