Pročitajte i ovo
Na ideju pomicanja vremena prvi je 1784. godine došao američki političar Benjamin Franklin koji je smatrao da će ljudi uštedjeti na svijećama ako ustanu sat vremena ranije.
No Franklin nije jedini. Novozeladski entomolog i astronom George Vernon Hudson predložio je 1895. godine da se kazaljke pomiču čak dva sata unaprijed jer mu je trebala sunčeva svjetlost kako bi poslijepodne mogao skupljati kukce.
Sličnu ideju imao je i Britanac William Willet, poznati graditelj i ljubitelj golfa i boravka u prirodi. Willet je naime smatrao da bi pomicanje kazaljke unaprijed omogućilo svima da više vremena provode u prirodi.
Usred Prvog svetskog rata, njegova ideja je realizirana. Glavni razlog bila je ušteda energetskih resursa tijekom ratovanja. U Europi je taj potez prva povukla Njemačka, a uskoro su uslijedile i Velika Britanija, Rusija i SAD.
Jedna američka studija pokazala je da pomicanje kazaljke jedan sat unaprijed i gubitak jednog sata sna povećava do 25 posto rizik od srčanog udara idućega ponedjeljka u odnosu na ostale ponedjeljke u godini. S druge strane, rizik od srčanog udara smanjuje se za 21 posto prvog utorka nakon što se sat vrati na standardno vrijeme i ljudi spavaju sat vremena dulje.
Zimsko računanje vremena trajat će do posljednjeg vikenda u ožujku iduće godine.
Od 2002. godine Europska unija, kao i ostale zemlje u Europi, odredile su da ljetno vrijeme počinje posljednje nedjelje u ožujku te završava poslednje nedjelje listopada.
