Unatoč Svjetskom prvenstvu, život u Hrvatskoj nije stao. A nisu ni problemi. Ovih dana učitelji muku muče s tim da se čuje i njihov glas o zakonu koji prolazi ''ispod radara''.
U redakciju DNEVNIK.hr-a stiglo je pismo učiteljice s 14 godina radnog iskustva koja ovih dana bespomoćno gleda kako se njezino iskustvo i rad pokušavaju staviti u sjenu. Danas, naime, Sabor glasuje o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koje su izazvale oštre prijepore u dijelu javnost.
Učiteljica je željela ostati anonimna (op.a. podaci poznati redakciji), a njezino pismo prenosimo u cijelosti:
''S obzirom na to da je većina hrvatske javnosti ovih tjedana zauzeta s najvažnijom sporednom stvari na svijetu (pa tako i je sama), sa suprugom sam se šalila neki dan koji li će zlokobni zakon biti provučen kroz saborsku proceduru a da ujedno ne zauzme previše mjesta (ili uopće ne bude popraćen) na portalima i u novinama. Nisam očekivala da će to biti zakon koji će se loše odraziti direktno na brojne obitelji, pa tako i moju. Pokušavala sam na svim poznatijim portalima prekjučer pronaći bar jedan članak o spomenutom Prijedlogu, ali nisam uspjela ništa pročitati osim tko je otputovao u Rusiju, tko je najzgodnija navijačica ili kako će izgledati sastav prvih 11. To me svakako zanimalo (prvih 11), ali članak o meni trenutno ipak važnijoj sporednoj stvari na svijetu od nogometa (o Prijedlogu zakona) nisam pronašla. Izuzev podrške gospodina Darinka Dumbovića amandmanom svoje stranke, a to je popraćeno samo na lokalnim stranicama.
Uvrijeđena sam izjavom Ministrice da se ne moramo bojati ovih promjena ako se smatramo stručnima. Draga Ministrice, ne bojim se ja svoje (ne)stručnosti, ja se bojim Vas. No zanima me koga se oni koji su zaslužni za ovaj Prijedlog boje kad tako zdušno promiču kršenje naših prava koje smo stekli primivši diplomu, čiji su interesi toliko važniji od naših da nas moraju Zakonom istjerati iz škole. Vaša ideja (ili onih koji su Vas potaknuli na to) šteti velikom broju učitelja koji su završili četverogodišnji dodiplomski stručni studij razredne nastave s pojačanim programom iz odgovarajućeg nastavnog predmeta ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij primarnog obrazovanja s modulom za izvođenje nastave odgovarajućeg nastavnog predmeta.
Uvrijeđena sam i zbog toga što nam je sve ovo predstavljeno kao dobar način da nas se prepozna kao učitelje razredne nastave. Hvala, ali na našoj diplomi to već piše, pa pretpostavljam da nas poslodavci i bez Vaše pomoći mogu prepoznati ovisno o radnom mjestu za koje se natječemo. A možda netko nije primijetio da su se tisuće građana već odselile, pa razredni odjeli nisu brojni po školama, a nisu ni puni kao nekad. Kad imate po svakoj školi u manjim sredinama jednog učitelja koji je višak, zanima me kad će doći to doba da me netko prepozna kao učitelja razredne nastave ako nemate gdje zaposliti ni viškove.
Povrijeđena sam i zbog neravnopravnosti u ovom sustavu kad osobe koje su završile inženjerski smjer (kolege su mi i poštujem ih), a neke možda nisu ni imale namjeru raditi u školama, nego su naknadno položile određene predmete, u prednosti pred nama koji smo položili sve one silne pedagogije, psihologije, stručne predmete i metodike, a ne dopuštate nam ni položiti razliku predmeta npr. na PMF – u da konačno steknemo taj status stručnog učitelja i možemo raditi u predmetnoj nastavi? U to se pitanje ne smije ni zadirati.
Dragi čitatelji, da me bolje shvatite, zamislite da ste 14 godina ponosna vlasnica diplome učiteljice Razredne nastave s pojačanim programom iz nastavnog predmeta Prirodoslovlje (ne pitajte što je Prirodoslovlje). S obzirom na to da vam je obitelj na prvome mjestu, ubrzo postajete roditelj dvoje djece i propuštate (bez žaljenja) moguće poslovne prilike. Nekoliko godina radite kao zamjena za učiteljice prirode i biologije i plaćeni ste kao stručna osoba. Odjednom stižu dopisi ravnateljima zbog kojih vas i slične ne smiju zapošljavati, a onda niti plaćati kao stručne osobe. Ravnatelji su u strahu i ne žele probleme s inspekcijom, Ministarstvom... Vi ste poniženi jer mijenjate osobu koja je studirala s vama, diplomirala s vama i ima istu titulu kao i vi, a u usporedbi s njom ste nestručni. Pristajete na sve. 2016. prolazite agoniju gdje na eSavjetovanju reagirate na Prijedlog izmjene Zakona i zauzimate stav da vas se prizna kao učitelja koji je ravnopravan nastavniku prirode i biologije. Dobili ste mrvice i sretni zbog toga – stručni ste za izvođenje nastave prirode u 5. i 6. razredu. Nema veze što će vam trebati četiri, pet škola da popunite satnicu, koliko samo škola imate u županiji... I onda ova prekrasna procedura nakon završetka nastavne godine... zašto bi učitelji išli bezbrižni na zasluženi godišnji odmor? Kao da ste nešto radili ove godine... toliko blagdana, državnih praznika, spajate ih sve, ne znam je li bilo radnih dana ove godine i tko je radio sa svim učenicima, tko je surađivao s roditeljima, tko se trudi i tijekom godišnjeg odmora izvršava zadatke na Loomenu u sklopu Škole za život i skuplja značke.... Vi ne.
Zamislite i nezamislivo (a i ja ću) – da postoji minijaturna prilika da u idućih godinu dana zaista dobijete stalno zaposlenje, no dragi predlagatelji Zakona žele nakon 14 godina u sustavu, jednog (čitaj: stotine) učitelja u potpunosti proglasiti manje vrijednim, manje stručnim, nekim tamo trećerazrednim učiteljem.
Odoh na godišnji, a neka mi netko javi kad se zaposle svi koji imaju prednost pred mojom diplomom, pa ako budem u tom trenu ispod 65 godina, možda im ukažem čast, javim se na natječaj i dobijem to željeno stalno zaposlenje. Bolje trećerazredni učitelj nego nikakav!''
