Borbeni avion F16 (Foto: Dnevnik.hr)
Borbeni avion F16 (Foto: Dnevnik.hr)

Ugledni britanski časopis Defence & Security Analysis objavio je rad dr. Amadea Watkinsa: „Nabava borbenih zrakoplova u Hrvatskoj: neuspjeh izvršenja" u kojem se detaljno analiziraju sve faze neuspjelog procesa nabave borbenih zrakoplova F16 - BARAK te objašnjavju pogreške koje su dovele do neizvršenja dogovorenog posla.


Rad analizira i preispituje motive i razloge nabave aviona prema predloženoj opciji kupnje, koja je predstavljena kao jedina moguća opcija, "što u praksi nije slučaj".

Vezani članci Problemi s hrvatskom zastavom u Londonu (Foto: Dnevnik.hr) Problemi s hrvatskom zastavom: Organizatori tek iz trećeg pokušaja uspjeli pronaći onu pravu Justin Trudeau u društvu Emmanuela Macrona i Borisa Johnsona (Foto: APTN) Trump pobjesnio zbog snimke na kojoj ga Macron, Johnson i Trudeau ismijavaju: Čelnika Kanade nazvao dvoličnim

Watkins u članku navodi kako u Strategiji nacionalne sigurnosti iz 2017. piše kako je "vjerojatnost pojave sigurnosnih prijetnji za RH je ograničena te uvelike proizlazi iz lokaliziranih pograničnih sigurnosnih sporova".

"S jedne strane stoji da je mogućnost sukoba koja bi zahtijevala uporabu oružanih snaga mala, dok je s druge strane navedeno kako pogranični sporovi predstavljaju sigurnosnu prijetnju, što bi u većini slučajeva trebalo biti riješeno od strane unutarnjih snaga sigurnosti. Stoga je teško shvatiti kako je nabava borbenih lovaca F-16 izravno povezana s potonjim, osim ako se ne primijeni šire opravdanje", piše Watkins i dodaje kako izjava o politici nacionalne sigurnosti ima ugrađenu kontradikciju.

"Teško je pronaći opravdanje"

U članku se navodi i kako je teško pronaći opravdanje za nove borbene zrakoplove.

"Primjenjujući široko prihvaćeni strateški model „što želimo, kako ćemo, s čime ćemo“ ne uspijevamo dobiti smisao na koji način će ciljevi biti ostvareni, stvarajući prazninu/jaz/rizik u strateškom promišljanju i planiranju. Hrvatski slučaj je primjer metodologije u kojem "načini" (tj. kako ćemo postići definirane ciljeve) jednostavno podrazumijeva odgovor na pitanje: gdje treba dodijeliti sredstva", piše Watkins.

U svom radu tvrdi da je "zaštita i kontrola zračnog prostora očito potencirana od strane MORH-a i lobija za nabave kao jedina dostupna opcija".

"Stvarnost je da, iako sve države članice NATO-a u nekom obliku doprinose njegovim zahtjevima zaštite i kontrole zajedničkog zračnog prostora, to se ne odnosi samo na stavljanje na raspolaganje borbenih zrakoplova. Ostale mogućnosti uključuju uporabu nacionalnog sustava nadzora zračnog prostora, upravljanje zračnim prometom ili druge mjere protuzračne obrane", navodi se u članku.

Cjelokupni postupak nabave prema mišljenju Watkinsa najbolje se može okarakterizirati kao "test vojnih i javnih odnosa, više nego istinski postupak javne nabave".

"Naglasak je bio na vojnoj sposobnosti, a ne na financijskim aspektima i strateškim ekonomskim mogućnostima koje bi takva akvizicija mogla ponuditi. Konačno, upravljanje komunikacijama od strane ključnih dionika stvorilo je iluziju da je to gotov posao koji je bio pod kontrolom", navodi Watkins.

"Dokumentacija nije dovoljno jasna"

Watkins zaključuje kako natječajna dokumentacija nije bila dovoljno jasna.

"To se očitovalo u velikoj razlici između ponuda i što je rezultiralo povlačenjem južnokorejske strane na sredini postupka, kao i ne uzimanjem u obzir grčke ponude. Nema sumnje da je švedska ponuda bila vrlo konkurentna s procijenjenih 1,3 milijarde dolara za noviji zrakoplov, koji po svim izračunima ima daleko niže operativne troškove i veću vrijednost preprodaje u odnosu na stariji F-16 Barak, koji je u najboljem slučaju imao maksimalno 3.000 preostalih sati letenja. Vrijedi napomenuti da je izračun Hrvatske kako bi 3.000 letećih sati značilo najmanje 25 godina radnog staža, što znači da se zrakoplov ne bi mogao koristiti za prekomorske razmještaje kao potpora NATO-u ili bilo kojoj drugoj operaciji", piše Watkins.

Dr. Watkins, doktorirao je na temu upravljanja i razvoja u obrani na Odjelu za ratne studije Kings Collegea, Sveučilišta u Londonu, kod profesora Lawrencea Freedmana. Ima više od 20 godina iskustva u javnom sektoru i izravnom savjetovanju u vezi s reformama i procesima strateške transformacije bogato međunarodno iskustvu u razvoju, implementaciji i vrednovanju projekata na razini sustava.

Započeo je svoju karijeru radeći za različite nevladine organizacije u Londonu, gdje se bavio područjem kontrole oružja i razoružanja u jugoistočnoj Europi i Africi. U ljeto 2003. godine započeo je svoj rad u Ministarstvu obrane Ujedinjene Kraljevine, radeći na analizama strateških pitanja za jugoistočnu Europu.

Njegova uža specijalnost i područje interesa su obrambena/vojna ekonomija, reforma sigurnosnog sektora, strategija i vanjska politika te obrambena/vojna diplomacija sa posebnim naglaskom na područja jugoistočne Europe i Mediterana.

Sudjelovao je i na predavanjima na Specijalističkom studiju gospodarske diplomacije na Diplomatskoj akademiji MVPEI-a.


Sažetak na hrvatskom te cijeli članak na engleskom možete pročitati u nastavku: