Galerija
Ako razmišljate kupiti psa, promislite još jednom, možda je nekima od ovih stvorenja, suđeno da dođu baš u vaš dom. Psi iz azila nerijetko imaju sudbine koje ne biste nikome poželjeli. Napušteni, pretučeni, izgladnjeli, sa živim ranama na koži, aputiranih nogu. No baš takvi, psi koje nitko nije htio, postali su stvorenja koja su se nekim ljudima zavukla pod kožu.
Deda ima 23 godine i maskota je Udruge Šapica, Milivoj nema ni jednog zuba i pola mu je tijela bez dlake, a Amber i Leri sa svoje su tri noge u jedan dom unijeli puno ljubavi i veslja. Svi su se oni nalazili, ili se još uvijek nalaze, u skloništu Šapica. Voditeljica Alexsandra Ivanov kaže kako Deda ima poseban tretman, a da je došao nakon što mu je vlasnik umro.
U udruzi je posljednjih šest godina i tu će, kaže Alexsandra, ostati do kraja. Zavukao im se pod kožu, postao maskota, a da je zvijezda, toga je itekako svjestan.
"Pa naravno, on je totalno razmažen. Kad mi sjedimo i pijemo kavu, jedemo doručak, i on mora nešto dobiti", kaže Ivanov.
Sa svoje 23 godine, ili nevjerojatnih 161 preračunato u pseće, to je itekako zaslužio.
"On dosta dobro čuje pogotovo kad se konzerva otvara tako da Deda je i dobar glumac. On često kao, živčan je i star, neće on baš puno toga, ne voli se maziti i tako. No, 10 puta ako se uđe na vrata on će 10 puta žicati jesti", kaže Maja Mikelec Drmić uz Udruge Šapica.
Ivanov kaže da ne mogu otprilike ni zaključiti koje je pasmine. Njoj se čini da je mješanac kornjače i još nečega, ali zapravo je PUL. Naime, kako kaže, PUL je skraćenica za plod ulične ljubavi.
"Svi kažu, joj kako je ružan, ali mi ne vidimo taj izgled, mi vidimo njegovu dušu, kako je dobar. Zaista je dobričina", kaže Ivanov.
Kad god u udrugu stignu novi štenci, svi redom završe kod Dede na odgojnim mjerama. A on je, kažu, itekakav pedagog.
Životnog mu iskustva ne manjka. Nakupi se toga u 23 godine. Pamti Deda i broncu Vatrenih iz '98. I Ivaniševićev Wimbledon 2001. i olimpijsko zlato rukometaša 2004.
Alexsandra Ivanov pojašnjava da su tek kasnije saznale gdje je živio.
"Saznali smo da je deda bio svuda, on je imao slobodan život, bez da je ograđeno dvorište tak da vjerujemo da ima i puno potomstvo", kaže Ivanov.
Da je u mlađim danima, kad ga nisu mučili ni reuma ni kukovi, Deda bio itekakav zavodnik bez imalo srama potvrdi i danas. Kad god se u skloništu zatekne kujica koja se tjera, Deda je unatoč godinama prvi u redu nestrpljivih ljubavnika.
"Kad je ljubav u pitanju ništa ga ne zadražava. Nema bolova u zglobovima, zima i vrućina ne smetaju. Ništa ne smeta", kaže Drmić.
"Gospodin, baš je kao čovjek. Ima oči, pogleda vas i kao nisi me shvatila? On je tako dobar pas, bit će nam jako teško ako ga ne bude više. Mi se stalno šalimo i velimo deda će nas sve nadživjeti", kaže Ivanov.
Od osamdeset pasa koliko ih je trenutačno u Šapici posebnu grupu čini gerijatrija, pseći dom umirovljenika. Iako je daleko najstariji, Deda se kažu najbolje drži.
Većina će ovdje dočekati svoje posljednje jutro. Stari, bolesni, nedovoljno lijepi, s greškom i nepoželjni. Sa sudbinama koje nisu birali. Jedan od njih je i Milovoj koji ima 18 godina, a spasili su ga iz jedne napuštene kuće. On mora jesti namočemu hranu dobiti, a u udrugu je došao pun buha i u lošem stanju.
Zbog lošeg je stanja i infekcije dobio i epileptični napadaj. Trenutak je to u kojem je Aleksandra pomislila da je za Milivoja zaista došao kraj.
"Mi dođemo do veterinara i ja idem unutra da uvedem milivoja. Dok smo došli vani, Milivoj se digao na noge i rekao "još nije došao taj dan". Mi smo se tako sretno vratili doma, dobio je neku drugu terapiju i super se oporavio", kaže Ivanov.
Na tom mu putu oni svakodnevno pomažu. Drmić kaže da se sudbina poput Milivojeve itekako nagledala.
"Nažalost da, nažalost baš svakakvih. Nikad nisu lijepe. Ja sam rekla već sto puta, kad bi psi znali pričati, čovjek ne bi prestao plakati", kaže Drmić.
Maja Ćosić udomila je mješanca Laryja iz azila prije dvije godine, a kaže da je to bila ljubav na prvi pogled.
"Kad sam vidjela te njegove smeđe okice, on je tako iz tog boksa mirno čekao na svoj red, ono gledao da idemo van i nekako baš se povezao", kaže Ćosić.
On je, zapravo, kaže, odabrao nju, a ona je samo bila dovoljno hrabra da udomi psa s tri noge. I to ne jednoga, nego dva. Prizor na koji mnogi gledaju s čuđenjem.
"Uglavnom su to lijepi, pozitivni komentari. Nekima je to i čudno, kako sad oba jer često idemo zajedno, nekad idemo odvojeno u šetnju, nekad idemo zajedno. Sigurno se pitaju kako još i ista strana, što vi njima radite" kaže Ćosić.
Amber je stigla godinu dana poslije Laryja te uz još dvije udomljene mačke upotpunila njihovu obitelj. Iako, kaže Maja, u početku nije baš bio jako oduševljen, iz svega se izrodila golema ljubav.
Kopanje i igra sa štapom najdraža im je zajednička zanimacija.
"To je ono da ti se u svakom trenutku vesele, da ti njihove okice jednostavno stalno nešto pričaju, ali to nema zamjeranja, nema tog osuđivanja, rekla bih da su me jako puno naučili. Ne gledam samo stvari kakve jesu, nego nikad ne znaš što je iza toga i što je u pozadini priče", kaže Ćosić.
Njihove priče su u pozadini zapravo tužne. Amber je amputirana noga jer ju je netko napucao i kosti su joj bile smrskane od sačme. Lary i danas ponekad burno reagira na druge pse.
Bez noge je ostao jer ga je napao drugi pas, a onda ga je nakon amputacije njegov čovjek napustio.
"Ja sam na neki način i zahvalna tom čovjeku jer evo da on to nije napravio, ne bi sad ovo tu čudo malo skakalo, ovo te baš promijeni", kaže Ćosić.
Ljubav koju oni mogu pružiti zaista je teško opisati. Znaju to svi oni koji imaju pse. Takva ljubav dolazi u svim pakiranjima. I kao čupavi 23-godišnji starac, i kao zaigrani tronožac koji uživa u kopanju rupa. I kao bolesni otpisani mješacan zahvalan na svakom dodiru i trenutku pažnje.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Aktualno
Udomili napuštene životinje i potpuno im promijenili život
