Za razliku od standardnih predsjedničkih putovanja, turneja novog američkog predsjednika bila izrazito glasna i vizualna. Usred svog tog pustinjskog glamura, kipe na glavi, gotovo filmske sicilijanske pobožnosti i gazdinskog ponašanja valja promotriti Saudijsku Arabiju i NATO.
Pročitajte i ovo
Prije početka turneje, Trump je najavio da ide u Saudijsku Arabiju kako bi razgovarao o iranskom financiranju terorizma. Način rada predsjednikovog kabineta i kvaliteta odluka već odavno podsjećaju na neku popodnevnu sapunicu: jedan kaže, drugi se zapanji, treći plače – i svi zajedno nikako ne mogu riješiti postavljene životne probleme. Jer, da nije tako, Trump bi učinio upravo suprotno: putovao bi u Iran kako bi razgovarao o saudijskom financiranju terorizma.
Unatoč specifičnom spoju teokracije i svjetovne vlasti nad kojom dominira rahbah, pučanstvu poznatiji kao ajatolah, Iran je zemlja koja provodi demokratske izbore i u kojoj se predsjednik i drugi dužnosnici doista mijenjaju. Zadnji izbori bili su 19. svibnja ove godine – na njima je drugi mandat dobio umjereni Hassan Rouhani. Osim toga, parlament Irana ima 5 mjesta za predstavnike vjerskih manjina: kršćane (Armence), židove, asirijce i zoroastrijce.
Što se promijenilo?
Saudijska Arabija ništa toga nema. Ona je apsolutna monarhija sa već legendarno lošom situacijom u pogledu ljudskih prava, vjerskih manjina i položaja žena. Snimke nonšalantnih, poput češkanja po trbuhu odrubljivanja glava ženama na cesti sve češće se pojavljuju na internetu. Upravo je Saudijska Arabija poznata po tome da „pasivno“ sponzorira terorizam. Čak petnaest od ukupno devetnaest otmičara zrakoplova u 9/11 su bili Saudijci. Sva relevantna istraživanja govore o jednom: Saudijska Arabija preko različitih organizacija uvelike sponzorira terorističke organizacije i ogromnim novcem transformira nekoć tolerantne muslimanske zemlje u velike tvornice terorizma.
Iran? Ništa. Ni jedan terorist u novijoj američkoj povijesti nije bio Iranac. Ne uzimajući u obzir nuklearni program i druge geopolitičke probleme Irana, gotovo ni jedan teroristički napad nije vezan za Iran, koji ulaže velike napore u borbu protiv terorističkih skupina i džihadista. Strahove i priče šire regionalni konkurenti: jedanaest arapskih – slučajno sunitskih – zemalja je u UN-u podnijelo kolektivnu žalbu protiv Irana.
I sam Trump je u predizbornoj kampanji govorio o Saudijskoj direktnoj participaciji u terorizmu, ali se kao predsjednik predomislio. Što se promijenilo? Kako navodi LA Times, ironično je što SAD više ne ovisi o uvozima nafte iz Saudijske Arabije, stoga nafta više nije valjan razlog za suradnju.
Umjesto nje, ulogu spajalice preuzima oružje, a točnije – profit. Saudijci su sa osmjehom uvjerili Trumpa da će kupiti oružja u vrijednosti od čak 110 milijardi dolara. Inače, impresionirali su ga kako to samo istočni narodi znaju. Za razliku od domaćih američkih i drugih svjetskih jalnuša i nezahvalnika, lukavi Saudijci su tretirali Trumpa onako kako je on sam sebe naučio tretirati. Bogovski. Svjetlucave kugle, velike sablje, blistave drangulije, lightshow, lijepi konji i počasni nakit, zbog kojeg je Trump sklonio glavu pred kraljem Salmanom, očito mogu ostaviti dojam ne samo na balkanskog junaka pjesama DJ Krmka, već i na čelnika najsnažnije zemlje na svijetu.
Osnovni Trumpov argument bio je stvaranje radnih mjesta. No, činjenice govore da je industrija aeronautike i obrane u SAD-a i bez Trumpove dirljive pažnje u odličnom stanju. Prema analizi Deloitta, taj sektor direktno i indirektno zapošljava oko 4.1 milijun ljudi. Pad zaposlenosti prošlih godina bilježen je u podsektoru civilnog zrakoplovstva, dok je vojni sektor patio zbog smanjenja financiranja Ministarstva obrane – ne zbog Kineza, Vijetnamaca i inih poslokradica.
Bizaran sastanak zemalja NATO pakta
Unatoč svemu, sektor se nedavno snažno oporavio, što zbog većeg izdvajanja Ministarstva, što zbog veće proizvodnje zrakoplova. Mjesta za malo povećanje broja radnih mjesta ima, ali u usko specijaliziranim visokotehnološkim segmentima. Kada sve zbrojimo i oduzmemo, ostaje jedno: destabilizacija situacije na Bliskom Istoku. Rijad je za šaku šljokica, komplimenata i obećanu kupovinu oružja dobio zeleno svjetlo – ali ne za borbu sa terorizmom, već za obračun sa vjerskim i političkim konkurentima. Tako SAD, umjesto pridonošenja regionalnoj i globalnoj sigurnosti postaje dio specifičnih stoljetnih razmirica u islamskom svijetu. A teroristi će se i dalje veselo kotiti. Trump se navodno izderao na predsjednika Palestine Abassa, a Saudijska Arabija djelomično podržava Hamas. Washigton se nada na sunitsko-izraelsku koaliciju protiv Irana, no takav poduhvat ovisi o izraelsko-palestinskom konfliktu. Krug se zatvara.
Osim toga, Izrael s pravom strahuje da će ogromna količina oružja za Saudijce poljuljati njihovu dominaciju. Sve ovo gura Iran u daljnje zbližavanje sa Rusijom, što de-facto svodi na nulu sve prijašnje napore Washingtona da proba uvući Iran u igru po američkim pravilima.
Slijedeći važan detalj je svakako sastanak zemalja NATO u Bruxellesu. U svakom pogledu bizaran događaj (iako bi trebao biti sasvim normalan), sastanak je pokazao koliko je Trumpova politika van doticaja sa trenutnim regionalnim i savezničkim problemima. Istini za volju, nije sve u Trumpu. Čitav skup je ličio na Tarantinov „Reservoir dogs“ – skupinu slučajnih ljudi koje zajedno drži neki konkretan zadatak, ali van konteksta zadatka sumnjičavi su jedan prema drugom, ne trpe se i prema nahođenju grupiraju. Francuski Macron je dovitljivo fintirao sa pristupom Trumpu da bi u zadnji tren skrenuo prema Angeli Merkel. Erdogana su većinom izbjegavali i on je odgovarao uzajamnošću. Ni britanska premijerka May nije bila pretjerano u centru pažnje. Prema Trumpu si svi bili poslovično hladni, a on je nastojao biti gazda, alfa-mužjak NATO-a. Koračao je ispred sviju, a u jednom trenutku je vrlo energično i grubo odgurnuo crnogorskog premijera te zadovoljno popravio sako.
Trebalo je vidjeti te neponovljive izraze lica drugih lidera članica Saveza kada je govorio Trump. Ironija, podsmjeh, nevjerica i mjestimice onaj iskreni interes kada želite čuti koju nebulozu će sugovornik dalje izbaciti. Nazočni su zakolutali glavama i zapitali se jesu li doista na sastanku NATO-a, i jesu li stigli na pravu adresu kada je Trump nazvao saudijskog kralja Salmana „vrlo mudrim čovjekom“ i pozvao se na njegov autoritet. „Kralj Salman želi da se teroristički problem riješi što prije“, dodao je Trump kao da je sastanak NATO-a rezultat milosti njegovog visočanstva. Zatim je vrlo oštro i bez okolišanja optužio većinu prisutnih da njihove zemlje ne plaćaju svoje obaveze prema NATO-u, da „to nije pošteno prema poreznim obveznicima SAD-a“ i da „neplatiše duguju ogroman novac Americi“.
Samo je naša Predsjednica podržala Trumpa
Samo je naša Predsjednica mišlju, riječju i djelom podržala američkog predsjednika. Kako je to izgledalo i što je iz toga ispalo vidjeli su svi. No, pravedno bi bilo napisati kratku „Apologiju predsjedničinu“: vjerojatno je jednostavno pokušavala upozoriti Trumpa na rusku diverziju našeg nacionalnog blaga i suvereniteta te ga zamoliti da američka Federalna rezerva ili kakva američka banka osigura par milijardi za spas Agrokora i geopolitičkog blaga regije.
Kao i sa Saudijskom Arabijom, rezultat Trumpovog angažmana bio dugoročno destruktivan. Savezničke zemlje ne samo da nisu dobile podršku – Trump ni jedanput nije potvrdio američku privrženost fundamentalnom položaju Saveza o uzajamnoj vojnoj pomoći – već su i čule puno ukora i verbalnih „ćuški“. Kasnije je Trump, govoreći o njemačkoj autoindustriji izjavio kako su „Nijemci vrlo, vrlo loši“. Osim toga, na sastanku G7, SAD je odbacio Pariški klimatski sporazum.
Suočena sa surovom realnošću, Angela Merkel je izjavila da se odsad Europa mora oslanjati na sebe i ne računati na vanjsku pomoć. I bez toga nagrizen različitim interpretacijama demokracije i svjetonazora, NATO se našao ni na nebu ni na zemlji, poput velikog broda bez navigacije i kormilara. Daleko od toga da Savez neće izdržati iskušenja. Ali ako će se stari svijet početi čvršće grupirati i transformirati – a vjerojatno će morati – predsjedničina oklada na egoističnog američkog mustanga u ovoj utrci može biti kriva procjena. SAD zbog Trumpa gubi pouzdane saveznike koji polako prelaze u donju domenu bilateralnih odnosa koji je definiran bazičnom sigurnošću i šturim pragmatizmom. A čak i to polako (brzo?) nestaje.
Trump nije smogao stvoriti jednu logičnu i cjelovitu i pouzdanu američku politiku od Bliskog Istoka do Europe. Umjesto toga, Washington se upustio u „radi sad, misli kasnije“ oblik ponašanja koji bi mogao udaljiti SAD od svih ključnih svjetskih regija i stvoriti nove probleme u važnim dijelovima svijeta.
Dr.sc. Branimir Vidmarović, stručnjak iz područja međunarodnih odnosa i kineske vanjske politike. Rođen je 1983. godine u Zagrebu; diplomu i doktorat stekao je na Moskovskom državnom fakultetu za međunarodno odnose.Član je ekspertne skupine Instituta za europske i globalizacijske studije a u slobodno vrijeme besplatno predaje kolegij o povijesti Kineske vanjske politike.''Stavovi i mišljenja autora kolumne osobni su i ne odražavaju nužno stavove redakcije portala DNEVNIK.hr.'
-
Sporna kavaOglasio se Nikica Jelavić: "Pozivam Kekine da kažu pravu istinu"
-
Imaju vremena za žalbuPredali su potpise, ali neće u utrku za Pantovčak: DIP objasnio zašto su odbijene tri kandidature za predsjednika
-
ozbiljna prijetnjaSimulacija nuklearnog udara: Pogledajte što bi ostalo nakon Putinove rakete, u ovim gradovima bilo bi najviše žrtava
