T. Karamarko: Napadaju me oni koji imaju problema sa zakonom

Tomislav Karamarko u politiku se vraćao na nagovor ili premijera, ili predsjednika. I uvijek je odlazio u 'sektore' koji su u tom trenutku bili opterećeni aferom, ili su bili potpuno destabilizirani. Tako je 2004. preuzeo SOA-u, a 2008., u vrijeme ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića MUP. Ako se klonio politike, ona se, svejedno bavila njime. Od dolaska predsjednika Ive Josipovića u redovitim razmacima pojavljuju se pozivi za Karamarkovom ostavkom.

Pročitajte i ovo Odluka Gradske skupštine Oštra reakcija zagrebačkog HDZ-a nakon zabrane ZDS-a: "Uvode političku cenzuru i postavljaju se iznad zakona i sudova" Reakcija na šefa SDP-a HDZ: "Hajdaš i ljevica šire histeriju"

tri vijesti o kojima se priča OBLJETNICA PRIZNANJA I REINTEGRACIJE "Hrvati su se vratili u četničko leglo": Obilježava se jedna od najvećih pobjeda u Domovinskom ratu OČAJNI SU Doveli su ih u Hrvatsku, smjestili u derutnu kuću, a sada već tri mjeseca nisu primili plaću: "Nemamo za hranu, više ne možemo izdržati" Građani zbunjeni Dopunsko poskupljuje, a stižu uplatnice sa starim cijenama: "Ne možete to napraviti pa reći da se ipak mora platiti više"

S obzirom na napade na vas, jeste li zažalili što ste se u listopadu 2008. prihvatili posla ministra unutarnjih poslova?

Ne. Kako bih mogao požaliti radi ulaska u Vladu moje Države radi nekih popratnih događaja pa i napada, kako kažete? Posebice kako bih mogao požaliti u ovakvim okolnostima koje su zbog niza determinanti povijesne? Svakako mislim na stavljanje korupcije i organiziranog, ali i kriminala u najširem smislu, na dnevni red političkih zbivanja, na vrijeme intenziviranja i završetka pregovora s EU … U svemu tome sam i ja izravno, kao član Vlade, aktivno sudjelovao. Ja jesam jedan od rodonačelnika borbe protiv korupcije i ta je činjenica uvelike pomogla Hrvatskoj da završi pregovore. A to što mi se sada događa, kako me se proziva, i to može biti razumljivo, da ne kažem normalno. Nisam paranoičan po naravi i nisam čovjek koji voli etiketirati ljude, ali možda to najbolje govori o našoj generalnoj slici, o preferencijalnim vrijednostima, o ljudima koji stvaraju i kontaminiraju naš medijski i društveni prostor. I ne samo način, nego i uopće postojanje mogućnosti da se tako nešto događa.

Koja je po Vama svrha ovakvih optužbi?

Otvoreno, primijetio sam stanovitu neurozu u brojnim okruženjima, porukama, kontaktima, posrednim pa i neposrednim, osobnim, prema mojim stajalištima ali i izravnim poticajima i legitimnim aktivnostima na otvaranju pitanja rješavanja komunističkih zločina. Najprije, kao što sam rekao, ovo pitanje otvorio sam sasvim legitimno kao ministar, a to i jesam. Naravno, ja jesam i homo politicus. Imam svoj politički senzibilitet, ili ako hoćete, povijest mojih osobnih političkih preferencija. Ta nisam čovjek-ameba. To mi ne smeta, i to držim potpuno prirodnim, normalnim da me prate kritike nekih novinara koji pišu, naravno kao otežavajuću, ali i rugalačku, da! činjenicu, da su mi usta puna Tuđmana i koji pokušavaju odrediti moju političku poziciju kao desnu. Naravno, za njih desnu, znači nepoželjnu, odnosno, svakako kao nešto neprihvatljivo, neeuropsko, netolerantno …Naravno, da i u konvencionaliziranom značenju to niti u dijeliću značenja ne znači to, to je naša uobičajena iskrivljena, nametnuta etiketa. No ako se već određujem, ako je to konvencija unutar korpusa ovog razgovora, onda mogu za sebe reći da pripadam desnom centru. Ali kad spominjem Tuđmana, ja kao političar, suvremenik koji vrlo personalno analiziram okolnosti i kao povjesničar, pokušavam sagledati zadnjih 20 godina. Teškoća je, i emotivna i racionalna, ali nadasve vrijednosna u tome da se tu izvlači ideološka supstanca iz vremena prije 1990.-ih godina kao nešto što je superiorno, aktualno važno za Hrvatsku, i kao normalno.

Na što točno mislite?

Na to da opet imamo priče o nesvrstanima, o socijalizmu, priče o drugu Titu, a što se sve plasira vrlo jednostrano. Naravno da to za hrvatsko društvo u 21. stoljeću predstavlja hendikep. Jer ovdje je riječ o našem odnosu prema totalitarizmu. Hrvatski narod jest teško stradao od nacističkog i fašističkog totalitarizma i ideologije, ali imamo isto krvavo i duboko negacijsko iskustvo druge totalitarističke ideologije od gotovo pola stoljeća pod komunističkim režimom. Bojim se da je ta ideološka supstanca i danas jaka i da pokušava minorizirati i izjednačavati prevladane vrijednosti s onima koje su stvorene u Hrvatskoj 1990.-ih godina. A stvorene su u autentičnu, neponovljivu, nikada do tada ostvarenu pokretu za neovisnost i demokratizaciju Hrvatske. Zato i spominjem ovo vrijeme kao jedinstveno, zato spominjem tuđmanizam.

Ne slažete se, dakle, da je 1990.-ih Hrvatsku mogao voditi bilo tko, ili vozač tramvaja kako je rekao bivši predsjednik Mesić?

Taj je povijesni zadatak ostvario čovjek koji je očito bio predodređen da to i učini. Učinio je to onaj koji je znao, koji je pročitao vrijeme, onaj koji je mogao predvidjeti put i rasplet tih okolnosti. Tako je to u presudnim povijesnim trenucima svakog naroda: samo je nijansa između prosječnika i proroka, između usputnog političkog suvremenika, često i marginalca i istinskog lidera! Eto, i vozača tramvaja, kako se spominje. Da ne zazvuči prebanalno, ali, to se vidjelo i po njegovom izričaju, po anticipaciji mnogo toga što se događalo i dogodilo. I kad sam, govoreći o tome kakvu Hrvatsku hoćemo, nedavno na Bleiburgu, rekao sam da hoćemo i Tuđmanovu Hrvatsku. Nisam to rekao stoga što mislim da se moramo vratiti dvadeset godina unatrag.

U EU su ti zločini izjednačeni, u Hrvatskoj toga nema. U narednim godinama u RH će se umnažati suđenja, većinom Hrvatima, osumnjičenim za zločine u Domovinskom ratu. Čini se da ne postoji politička volja da se razriješe zločini počinjeni prije 66 godina?

Istrage se, što se tiče policije, vode i tu ćemo ostati profesionalno konzistentni. Sigurno ćemo doći, i već dolazimo do rezultata, a vjerujem da ćemo i u suradnji s Državnim odvjetništvom tu načiniti potrebni pomak. U odnosu prema Haagu ispoštovali smo i princip zapovjedne odgovornosti, a smatram da ćemo sve to morati ispoštovati i kada su u pitanju komunistički zločini, odnosno oni počinjeni nakon 9. svibnja 1945. godine.

Znači, ne možemo zaključiti da će i ovoga puta priča o procesuiranju komunističkih zločina završtiti kao dosad, s nulom?

Procesi su počeli. Sigurno je da postoje oni koji bi to željeli osporiti, kojima razotkrivanje sustava koji je počinio te zločine to nikako ne odgovara. Prošli je sustav predugo trajao i stvorene su čvrste ideološke navike. Primjerice, kada je u Večernjakovoj anketi kao uvjerljivo najzaslužniji Hrvat pobijedio Franjo Tuđman, u svrhu neutralizacije stvarnog odnosa javnosti prema Tuđmanu, pojavili su se serijali o Titu: kakva je odijela nosio, kakvu je kuhinju volio, itd. Znači poželjno je pisati o blještavilu i glamuru u kakvom je Tito živio, a o neimaštini, bijedi, a napose o zločinima njegovog režima ne! Mislim da je to u najmanju ruku ironično ako nije drsko.

Stalno se održava fama da ste vi jedan od najmoćnijih ljudi u državi?

Najprije, ovakvo me atributiranje ne impresionira, ono možda služi da se, prema čestom stereotipu našoj medijskoj javnosti na ovakav način skreće specijalna pozornost, da ne kažem otvara lov na moju tobožnju moć. Svi koji me znaju, a nisam od onih koji ne dopuštaju da ga ljudi znaju, znaju da se takvim ne doživljavam i da sam prije svega osoba profesionalac koji preferira slične takve profesionalce. Tako sam radio u vrijeme mojih prijašnjih angažiranja , tako radim i sada u Vladi gospođe Jadranke Kosor.

Zanimljiva je ta vaša politička pozicija, ovih dana neki su ministri, državni tajnici i ostali ulazili u HDZ. Vi se niste ponovno učlanili, premda ste jedan od barakaša i osnivača HDZ-a?

U HDZ-u sam bio još prije vremena 'barake', još iz vremena sastanaka na Novoj Vesi.

Kako će proći HDZ na izborima,opće je uvjerenje da će izgubiti vlast?

To se ne može tako jednoznačno prognozirati. Uvijek kad su prognoze bile, onako crno-bijelo samo na jednoj strani, dogodilo se upravo suprotno. Smatram da HDZ ima veliki kapital u rukama i samo je pitanje kako će ga uspjeti iskoristiti.

Hoćete li se izravno politički angažirati na predstojećim parlamentarnim izborima, hoćete li se pojaviti kao stranački kandidat ili kandidat neke druge opcija?

O tome ću još razmisliti. Moram priznati da ovi, koji me žele kompromitirati, kada od utemeljitelja Države žele napraviti operetnog generala i korumpiranog diktatora, i da nas opet uče demokraciji oni koji su učili 'demokraciju' u jednoumlju, sigurno da time potiču i moju političku ambiciju. (Agencija VLM)