"Zadnje riječi: 'Mama, bit će sve dobro.' Okretala sam glavu da ne vidi da mu je otac poginuo. Ali rekao je sestri: 'Znam, pronađi mi mamu i sestru i pozdravi ih'", prisjeća se kroz suze Katica Majić iz udruge Vukovarske majke.
"Onda sam ga vidjela. Htjela sam ići s njim tamo kroz kukuruze. On me poljubio i rekao: 'Mama, ja ću lakše otići sam.' To je meni uvijek pred očima. Teško je", govori Marija Šestan iz udruge Vukovarske majke.
Nezapamćeni je to zločin nad oko 800 civila i ranjenika. Jedan od onih koji ga je ipak preživio je Boško, hrvatski branitelj koji je u Borovo dovozio ranjenike. Dok im je pomagao, zarobili su ga četnici i JNA. U paklu Borova Boško je dva puta preživio strijeljanje.
"Tu sam izveden na strijeljanje. Već je par ljudi dolje ležalo mrtvih. To je tu bilo blizu. Ne znam je li čovjeka pored tjeralo na WC ili nešto, odmakao se pet-šest metara i ovaj mu je cijeli rafal stresao u leđa. Ja ne znam, valjda proviđenjem Božjim, izvukao sam glavu jer je neki oficir naišao i rekao: 'Ajde, teraj tu gamad napolje'", prepričava Boško Marin, pripadnik 204. Vukovarske brigade.
Vukovar nije izdržao. Samo jedan dan prije agresor je nakon velikih bitaka ipak ušao u grad i osvojio ga. Opijeni i ushićeni zbog svog krvavog pohoda, četnici i JNA ulaze u Borovo commerce i u tim hangarima iživljavaju se nad nebranjenim zarobljenicima, ranjenicima, civilima, medicinskim sestrama. Torture, mučenje, silovanje, strijeljanje. Samo na današnji dan u hangarima Borova ubijena je 51 osoba.
U tromjesečnoj opsadi Borova poginulo je 176 branitelja i civila. A zločince koji su ubijali, pa čak i onog koji ga je izveo na strijeljanje, Boško je nakon mirne reintegracije i viđao.
"Vidio sam ga tu u Borovu, on je bio u policiji čak našoj. Policajac legalni koji je mene izveo na strijeljanje kao pripadnika 204. brigade. Nisam htio prići blizu jer nisam znao kako ću reagirati. Ipak je on meni odlučio oduzeti život. Izveo me na strijeljanje. Udario me par puta. Opsovao mi ustašku majku. Ne znam što mu je to značilo. Mi smo svi bili ustaše? Ja ni na kome nisam vidio slovo U, a kod njih sam kokardi vidio koliko si htio", govori Marin.
"Želim da prije nađem sina, pa da znam gdje je, pa da onda odem ja. Ne daj mi, Bože, da ja odem, a da ne znam", nada se Majić.
Za zločin u Borovo commerceu nitko nikada nije odgovarao.
