Offshore-tvrtke termin je s kojim se najčešće susrećemo u crnim kronikama kada čitamo o nekome tko ima sumnjive količine novca ili izbjegava plaćanje poreza.
U osnovnoj definiciji, offshore-tvrtka je tvrtka koja je registrirana u drugoj zemlji u odnosu na mjesto u kojem obavlja svoju glavnu gospodarsku djelatnost. Nema zakonskoga razloga za zabranu njihova osnivanja, iako se one često otvaraju u zemljama koje imaju specifične pravne i financijske pogodnosti, primjerice porezne olakšice.
Mnoge takozvane porezne oaze nude nulte ili vrlo niske stope poreza na dobit ostvarenu izvan te države. To posebno pogoduje internetskim trgovinama, koje na taj način svoje porezno obveze svode na nulu.
Također tvrtkama garantiraju privatnost i anonimnost te se vlasnici često ne upisuju u javne sudske registre, a podaci imaju visoku povjerljivost. Ne postoji ni obveza predavanja detaljnih financijskih izvješća godišnjih izvještaja te pružaju financijsku sigurnost u slučajevima političke ili ekonomske nestabilnosti u matičnoj zemlji vlasnika.
Sve su to razlozi zbog kojih mnogi koji imaju viška novca, a ne žele objašnjavati njegovo porijeklo ili dati dio državi, osnivaju offshore-tvrtke i onda novac šalju na njezine račune. Čine to između ostalog i tako da offshore-tvrtki matična tvrtka podmiruje izmišljene fakture za usluge koje nikada nisu realizirane i tako se novac slijeva na račun offshore-tvrtke odakle se može bez komplikacija koristiti za kupovinu nekretnina i sl.
Najpoznatije lokacije za ovakvo poslovanje uključuju Panamu, Belize, Sejšele, Djevičanske Otoke, Fidži, Trinidad i Tobago.
Kada nastaje sumnja?
U trenutku kada netko u matičnoj zemlji počne kupovati određenu imovinu ili nekretnine, a nije ostvario nikakvu zaradu koja bi to objasnila, postavlja se pitanje porijekla imovine.
Europska unija uspješno kontrolira tijek novca unutar unije, no s obzirom na slobodu tržišta i mogućnost otvaranje tvrtki izvan dosega europskih zakona, porezne oaze postaju meka za pranje novca od ilegalne zarade.
