U komentaru "Propusti Hrvatskoga sabora" u povodu ovotjednog
završetka rada Hrvatskog sabora, glavni urednik Ivan Miklenić piše kako je peti saziv Hrvatskog sabora kao i svi prethodni trpio od manjka unutarnje slobode, hrabrosti i vjernosti savjesti i istodobno je tolerirao višak stranačke poslušnosti i moralno-političke podobnosti.
Razgovarao s Plenkovićem
Vučićeva poruka iz Davosa: "Podcijenili smo ih prije 30 godina. Danas nismo glupi"
Užas u Berlinu
Tragedija u dječjem vrtiću: Vrata pritisnula mališana i ubila ga
Skijanje na Kopaoniku
Četvero djece ostavljeno na skijalištu, agencija otišla bez njih: Odgovor im je bizaran
- Takvo, upravo ponižavajuće stanje posljedica je postavaka u izbornom zakonodavstvu koje sve zastupnike, osim neovisnih, u samom startu degradira na poslušnike, puke izvršitelje, mašineriju za glasovanje, smatra Miklenić.
Po njegovoj ocjeni peti saziv Hrvatskoga sabora propustio je priliku da to promijeni i da na taj način rehabilitira ne samo sada ugroženo dostojanstvo zastupnika, nego i dostojanstvo Hrvatskoga sabora, zatim je propustio spriječiti da se odgovornost za politički stav izražen u glasovanju polaže stranačkoj vrhuški, umjesto onima koji biraju zastupnike.
- Taj propust, koji ne ide kao teški grijeh na dušu samo zastupnicima nego i svim političkim strankama, zapravo je kočenje razvitka demokracije u hrvatskom društvu i sprječavanje stvaranja onih bitnih preduvjeta za stasanje Hrvatske kao zrele demokratske, pravne i prosperitetne države, navodi se u komentaru.
Kada je riječ o propustima, gledajući s vjerničke perspektive,
odnosno iz perspektive općega dobra, kako napominje, osobito je potrebno istaknuti da nije imao snage ni volje makar modificirati Blaževićev zakon o pobačaju, koji je na snazi sve vrijeme postojanja samostalne Hrvatske, zatim, kako dodaje, nije imao snage zaštititi nedjelju od nepotrebnoga rada, premda su, osim interesa profita, svi drugi, pa i oni najelementarniji interesi na strani slobodne i neradne nedjelje i premda je imao priliku, i čak je pokušao nešto učiniti, nije dovoljno učinio za zaštitu hrvatskih žrtava, kako onih iz poraća, tako i onih iz doba velikosrpske agresije.
Zaključno smatra kako ipak sva odgovornost za to nije na
zastupnicima, nego i na sustavu, političkim strankama i njihovu
neprepoznavanju i zanemarivanju stvarnih legitimnih hrvatski
nacionalnih interesa.