Razrušena Glina
Razrušena Glina Foto: Bruno Fantulin/Pixsell

Brojni Glinjani, Petrinjci i Siščani "najluđu" noć dočekali su izvan svojih kuća jer su one prije dva dana oštećene, srušene ili naprosto pretvorene u hrpu materijala u potresu koji je dosegao gotovo seizmički maksimum.


Josip Kaurić (53) iz Hađera nadomak Gline, sa svojom obitelji i rodbinom i drugu noć je prespavao u kontejneru. Najprije je spavao u autu.

Vezani članci Hrvatski sabor Potres se osjetio i u zgradi Sabora: "Nije bio jak, hvala Bogu, samo nastavite" Gradnja kontejnerskog naselja u Glini Kontejnersko naselje u Petrinji primilo prve stanovnike, a za ono u Glini teren se još - ravna: "Pripreme traju od siječnja, presporo je"

Kontejner mu je dovezao prijatelj Petar Knežević iz Varaždina. Pero mu se, kaže, najavio da će dovesti kontejner i zamolio Josipa da pronađe dizalicu kojem će ga istovariti. Nažalost, domaćin je nije mogao naći u Glini, pa je javio Petru da ne dovozi kontejner zaludu. Pola sata nakon toga Varaždinac se javio: Posudili smo kamion s dizalicom i dolazimo.

"Potres baca, razbaciva"

Kako se od Kravarskog približava Glini, krovovi sve češće imaju oštećenja, a štete još očitije pokazuju crkve. U Kravarskom je ostala bez zvonika, u Pokupskom s boka prošarana pukotinama, a na epicentralnom području su porušeni deseci njih.

No, tek u Hađeru šest kilometara sjeveroistočno od Gline, kuće izgledaju kao da se netko dovoljno snažan s njima ružno poigrao. Kaurić nas uvodi u jednu pa u drugu kuću i pokazuje metež koji je potres ostavio u interijeru, a kojeg je i sam bio dio pokušavajući pronaći putu od kauča do vrata.

"To baca, razbaciva! Samo što viče uuuuu, a kotlinu ne vidiš od dima", kaže Kaurić, podiže ruke i glavu pa nastavi: Da me žena nije izvukla, ne bi sam.

Njegov sin Matija (18) kaže da su se tlo ispred kuće i krov gibali u valovima kao da se radi o vodi.

Ispod kuće preko betonske staze zijevnula pukotina koja se svaki dan pomalo širi i kuća se mora rušiti. To su mu rekli stručnjaci.

"Vidiš, stalno neko obilazi i pita šta nam treba, treba reći kako jest", dodaje Josip Kaurić.

Kuća Jurkovićevih: Rušiti

Obitelj Jurković svaku je Novu godinu dočekala u gradskom parku, koji se nalazi u neposrednoj blizini kuće. Bude svirke i bude predsjednik općine, kaže Predrag (38), otac četvoro malodobne djece. Sinoć su je dočekali u šatorskom smještaju na Banovcu, gdje ih je odvezao prijatelj vatrogasac, a jutros su se ponovo vratili kući.

Na njihovoj kući od cigli u Hrvatskoj ulici zabat se dijelom srušio, a dijelom izvitoperio.

Na njezinu rubu je sprejem napisano slovo „R“ i uz njega strelica. Statičari iz Zagreba koji rade na zgradi s druge strne ulica objašnjavaju da to znači: Rušiti.

U dvorištu upoznajemo i druge članove obitelji: suprugu Ljubomirku (39), sina Antonija (14), kćeri Esmeraldu (12) i Antoniju (11), te najmlađeg Predraga (9). Uvode nas u kuću unutra. Kažu, ostali bez svega. Antonijo je je dobio ciglu u glavu, a sin Predrag u glavu i leđa. Nisu išli na hitnu, kažu, šta će, a tamo su gužve.

Punac Mile Jurković (62) izgorio je u kući u Majskim Poljanama, a sina su mu vatrogasci uspjeli spasiti iz kuće.

Sve večeri prije Nove spavali su u autu kod kuće punice u Brijonima. „Znate kako je, svako leti svojoj familiji“, objašnjava.

U obitelji nitko nije zaposlen, žive od dječjeg doplatka. Predrag je bolestan, pokazuju napravu za koju kaže da je respirator, a povremeno koristi i kisik – ali sve od prije korone. Djeca dobro uče, kćeri tako 3-4-5, a dečki, znate kakvi su dečki. Malo slabije, kaže.

Nekima treba popraviti krov, nekim ga iznova izgraditi

Put će nas dovesti do kuće spljoštene na visinu od oko dva metra u zaselku Zlonoge u Majskim Poljanama, prigradskom naselju istočno od Gline. Dvoje psića se ne odmiču od toga krša cigli. Doznajemo da je u njoj stradao Predragov punac Mile Jurković (62). U njoj je bio zarobljen i njegov sin, dok je snaha bila ispred kuće. Njihovo izvlačenje potrajalo je gotovo do 16 sati.

Mira Zlonoga je prva susjeda. Živi s majkom koja ima 93 godine i nepokretna je. Kad je počeo potres, legla je po majci da je zaštiti, ali se kuća rađena tradicionalnim materijalima nakon Drugog svjetskog rata nije urušila. Došla je Mirina sestra, pa majku stavili u deku i na tačkama je odvezli malo dalje od kuće i legli je na drvene daske. Nakon nekog vremena po nju je došla hitna i odvezla je u kolektivni smještaj u drvnoj tvornici Šerif u gradu.

U brdskim dijelovima Gline, za koje se neki lokalni predstavnici upozorili da su zaboravljeni, štete su manje, ali stanovništvo je starije dobi, u nerijetko jednočlanim kućanstvima.

U Bijelim Vodama, selu 13 kilometara jugoistočno od Gline, zatičemo Stojana Jelića (74) i susjedu Nadu Jelić (60) koja živi s 86-godišnjim ocem. Selo sada ima ukupno 19 kućanstava s ukupno 32 stanovnika, kazuje Stojan, umirovljeni inženjer strojarstva u nekadašnjoj Željezari Sisak, koji brižljivo vodi lokalnu kroniku.

Ma gdje ima dvoje, oni već nešto mogu, ali ja sam sam, žali se Stojan.

Nada to potvrđuje. Ona je s ocem popravila za prvu ruku krov s kojeg je sletjelo više cigli.

Nikola je zamolio predstavnike Crvenog križa da mu oni postave pvc foliju ispod krova. To je smanjilo prokapanje kroz strop, ali se na podu dnevnog boravku u tri lavora i dalje skuplja mutna tekućina.

Dok smo ispred Stojanove kuće stajali uz potok iz kojeg se odvaja kanal za mlin, naišle su dvije ekipe koje lokalno stanovništvo opskrbljuju namirnicama, higijenskim potrepštinama i odjećom. Iako su im Stojan i Nada rekli da im ne treba ništa od toga, nego da im puste struju koje još nema i da netko dođe popraviti krov, nisu ih mogli sasvim odbiti nego su iz kombija koju je poslala općina Gvozd odabrali malo kave i keksa.

I lokali i kapele postali skladišta

Samo središte Gline izgledalo je beživotnije od ovih sela. Korzo je ograđen plastičnim vrpcama koje nastoje prolaznike držati podalje od krovova. Na njemu smo našli malo mira da sredimo dio bilješki. Dok to radimo, auto se malko zaljulja. Je li potres? Grupica ljudi na uglu ne pokazuje ničim da bi bio.

U Majskim Poljanama troje dječice se bezbrižno motaju po svom dvorištu. Na njegovu rubu je metalna bačva u kojoj gori vatra, a do nje stolica s igračkama, Neki svježi dar. Od meteža ljudi dvorište se pretvorio u melasu blata iz koje viri pokoja travka.

Dok krovopokrivači pokušavaju ublažiti posljedice velike rupe na krovu njihove kuće, otac Damir Jurković (30) zastire šatorskim krilima tek pristigle kamp kućice, kako bi povećao zaštićeni prostor oko nje. Kućica je dar nekog čovjeka iz Međimurja. On ju je dovezao odmah čim je vidio Damirovu objavu u kojoj je zamolio za pomoć.

Stotine i tisuće ljudi gotovo su automatski reagirali na vijesti o strašnom potresu. I oni kojima je to dio posla i oni koji time čine osobnu gestu. Zamijeti se to već na prilazima trusnom području.

Već u Malim Solinama zatičemo grupu od 12 vatrogasaca koji su u pet kombija sakupili i dovezli pomoć iz općine Mala Subotica u Međimurju. Iskrcavali su je u jedno privremeno skladište u prisilno zatvorenom lokalu.

Dok razgovaramo s Kaurićem u Hađeru, na cestu pred susjednu kuću pristaju dva kombija i prikolica pomoći koju su iskupile braniteljske udruge z Knina i dovele sestrinskim udrugama.

Vozač koji odjećom, kapom i frizurom neobično podsjeća na Tompsona od prije 25 godina, „pritr'o“ je auto pred kapelicu Majke Božje Lurdske, do koje je i spomenik stradalim braniteljima. Ona će poslužiti kao privremeno skladište. Najprije je trebalo srediti njezinu unutrašnjost, u kojoj je na podu ležao kip patronice okružen drugim popadalim premetima.

U Prekopi neposredno pred Glinom općinski predstavnici u pratnji vojnih službenika obilaze dvorišta u koje će smjestiti kontejnere. U ovo dvorište će dva, govori dužnosnik koji nas upozorava da mu ne spominjemo ime jer očito ne voli novinare. Dalje prema gradu vatrogasci iz Krapine uklanjaju opasne dimnjake s kuća.

Tisuće ljudi donijelo pomoć

Vatrogasci, dizalice, civilna zaštita i statičari s reflektirajućim prslucima stalni su dio urbanih prizora koji će nas pratit ostatak boravka. Na izlasku iz Gline jedan kolnički trak zauzeli su tegljači iz Austrije natovareni kontejnerima. Mnoštvo rotirajućih svjetiljki bljeska kroz prigušenu svjetlost dana. Austrijski vatrogasac na hrvatskom objašnjava da se radi o dijelu kontigenta koji je hrvatska Vlada dobila od socijalnog fonda.

U Majskim Poljanama usku cestu zakrčili su dobrotvori iz Slavonskog Broda, Rijeke, Ogulina. To djeluje kao vrsta hodočašća. Jedan dobrotvor došao je iz Austrije, iz jednog mjesta pored Bodenskog jezera. On je s partnericom pokupovao kombi potrepština i dovezao ih u Glinu. Partnerica nije mogla doći jer radi u Švicarskoj, a ona je Hrvatskoj na crvenoj listi, objašnjava i dodaje da su oboma šefovi omogućili da slobodno dođu.

Žao mi je što sam iz istog fonda morao kupiti zimske gume i platiti diz'l, kaže Mihael sporazumijevajući se dobrim slovenskim jezikom ispred kuće Mire Zlonoge, koja je također dobila kamp kućicu od nekoga nedaleko od Gline.

Na povratku u Glinu, u sumrak, tegljači su već rastovareni, a jedan kontejner je postavljen u dvorište u Prekopi.

Do obitelji Ljubomirke i Predraga Jurkovića kontejner nije stigao do podneva na Novu godinu, iako je Antonijina učiteljica Željka Cerjak zvala da su na popisu, a Esmeraldina učiteljica Dijana Cestarić joj pomogla u zagovaranju Jurkovića.

Spremnost neobično velikog broja ljudi se za sada dobro nosi s najnužnijim potrebama stradalih. A i stradalnici su zanemarili neke ranije potrebe. To pokazuje Josip Kaurić izjavom kojom nas je ispratio:

"Drugi put je srušena u zadnjih 30 godina, ali hvala Bogu nitko nije stradao."