Fotosintetske strukture iz špinata, povrća koje primarno vežemo za kuhinju, mogle bi pomoći u liječenju bolesti suhog oka, stanja koje pogađa više od milijarde ljudi diljem svijeta.
Znanstvenici s Nacionalnog sveučilišta u Singapuru (NUS) upotrijebili su fotosintetske membranske strukture iz listova špinata i pretvorili ih u nanočestice namijenjene primjeni putem kapi za oči, testirajući ih na ljudskim očnim stanicama uzgojenima u laboratoriju i na očnim stanicama miševa prilagođenih za oponašanje bolesti suhog oka.
Njihovo eksperimen je uspio, nakon izlaganja ambijentalnom svjetlu nanočestice biljnog podrijetla u stanicama oka sisavaca počele su proizvoditi NADPH, ključnu staničnu molekulu koja pomaže u zaštiti oka od oštećenja. Istraživanje vezano za to, objavljeno u znanstvenom časopisu Cell, pokazalo je da je postupak smanjio oksidativni stres povezan s upalom kod bolesti suhog oka.
"To je uzbudljivo otkriće jer smo prvi put pokazali da se biljni fotosintetski mehanizmi mogu presaditi u tkivo sisavaca kako bi stvarali biološki korisne molekule, pokretane istim svjetlom koje nam omogućuje vid", objasnio je biomolekularni inženjer Xing Kuoran sa Sveučilišta NUS u objavi na stranicama tog sveučilišta.
NADPH ima ključnu ulogu u neutralizaciji reaktivnih kisikovih spojeva koji potiču upalu i stanični stres kod bolesti suhog oka.
Pristup nazvan LEAF (engl. light-reaction enriched thylakoid NADPH-foundry) koristi tilakoidne strukture iz kloroplasta špinata, odabrane zbog visokog prinosa i jednostavne ekstrakcije, što omogućuje brzo stvaranje zaštitnih molekula pod utjecajem svjetlosti.
"Uz LEAF sada imamo tehnologiju koja iskorištava ambijentalno svjetlo kako bi izravno obnovila molekulu koju bolest suhog oka iscrpljuje", rekao je biomolekularni inženjer David Leong Tai Wei s navedenog sveučilišta i isto tako jedan od autora navedenog istraživanja.
U pokusima na miševima provedenima tijekom pet dana uz dvije dnevne primjene, LEAF je nadmašio Restasis, često propisivani lijek za bolest suhog oka, koji može izazvati iritaciju i koji je relativno skup.
Pripreme za klinička ispitivanja na ljudima već su u tijeku, dok autori navedenog istraživanja istodobno pokušavaju riješiti ograničenje povezano s razgradnjom LEAF nanočestica unutar očnog tkiva, zbog čega učinkovitost tih kapi opada nakon nekoliko sati.
Metoda bi mogla imati primjenu i izvan bolesti suhog oka, uključujući druga upalna stanja kod kojih su tkiva izložena vidljivoj svjetlosti i zahtijevaju zaštitu od oksidativnog stresa.
