Priča o uginuću dva psa možda ne bi privlačila toliku pozornost da nije riječ o trovanju životinja specijalnom vrstom otrova od kojeg su psi za svega nekoliko sati - bili u fazi raspadanja!
Pročitajte i ovo
"Još uvijek ne razumijem kakvi su to ljudi koji se mogu do te mjere iživljavati na nedužnim životinjama i činiti toliko zlo. Pogotovo zbog toga što sam sigurna da u životu nikom nisam ništa učinila nažao i da nema nikakvog razloga ni opravdavanja za ovakav strašan postupak", povjerila se Ana Glasu Slavonije, pričajući kronologiju događaja.
Posljednjih petnaestak dana Ana je boravila na Tibetu, pa je za to vrijeme brigu o njezinoj imovini na Nehaju i šest pasa vodio sin njezina skrbnika. Posljednji put pse je nahranio u subotu ujutro, oko 11 sati.
U nedjelju ujutro oko 7 sati prvi Anini susjedi čuli su uobičajni lavež pasa, kakvim Anu svakog jutra pozdravljaju njezini ljubimci. Međutim, lavež je brzo prestao, a kada je oko 11 sati ponovo stigao sin njezina skrbnika nahraniti pse, Laki i Šepko su već dobrano bili u fazi raspadanja.
Ne vjerujući svojim očima, mladić je nazvao oca koji je odmah stigao i uzeo uzorak izbljuvka uginulog psa i poslao ga na analizu u Veterinarski institut u Vukovaru, ne bi li se otkrilo od kakve su se to vrste otrova psi mogli raspasti u tako kratkom roku da su ih jedva uspjeli pokopati.
"Jučer smo doznali da u Vukovaru ne mogu napraviti analizu kakvu smo mi zatražili, jer za to nemaju potrebnu aparaturu. Takva bi se analiza mogla napraviti jedino na Veterinarskom institutu u Zagrebu, no riječ je o pretrazi koja mnogo stoji i čiji se rezultati mogu doznati tek nakon šest mjeseci", rekla nam je užasnuto Ana, sumnjajući da je trovanje pasa najvjerovatnije djelo krivolovaca, koji ju na sve moguće načine pokušavaju istjerati s njezinog "Karlovog salaša" (kojem je dala ime po sinu jedincu koji je poginuo u Domovinskom ratu).
Ipak, Ana ne očekuje previše od policije koja je obavia očevid i prisjeća se razdoblja od prije godinu dana kada joj je poznati počinitelj ustrijelio psa u nogu i bacio ga u Dravu (odakle se pas ipak izvukao).
"Tada sam pozvala policiju i izvijestila ih o tom slučaju, a oni su mi na moje zaprepaštenje odgovorili "da kao katolik moram oprostiti svojim neprijateljima, a ne tužakati ih", prepričala nam je ogorčeno Ana, kojoj je za utjehu ostala skrbiti za preostala četiri psa: Rexa, Ledu, Bubu i Canjugu.
"Činjenica je da se u cijeloj Valpovštini, u kojoj ne postoji ni higijeničarska služba ni azil za pse, izuzetno često događaju brutalna ubojstva životinja za koje nitko ne odgovara. Vlasnici nesretnih životinja najčešće znaju počinitelje tih (ne)djela, međutim, u strahu od odmazde ili pak još brutalnijih postupaka, sve to ne prijavljuju, pa se priča uvijek iznova ponavlja", kaže Tatjana.
